RATKO BOŠKOVIĆ Strah od otkaza ruši produktivnost radnika

Glas za Mirelu Holy glas je za HDZ, izjavio je ministar Gordan Maras nakon što je propao njegov pokušaj da šeficu OraHa nagovori na koaliciju sa SDP-om. S košaricom koju je dobio i koja je u međuvremenu postala javna činjenica, što vjerojatno nije ugodno, Maras okreće pilu naopako i javno opanjkavajući Holy kopira nikog drugog nego Ivu Sanadera.

U namjeri da pokupi sve glasove desnice, bivši je premijer svojedobno neposredno uoči izbora bio ispalio da glas za HSP i Antu Đapića zapravo predstavlja glas za SDP. Njemu je upalilo. Dotad nabujali pravaši doživjeli su potop, sva je desna Hrvatska ubacila listić u Sanaderov koš i bez rasipanja glasova donijela mu izbornu pobjedu. Na isti način Maras sada pokušava dezavuirati OraH i obeshrabriti sve koji bi mu dali glas. Ali, dometi njegova propagandnog udara vrlo su upitni. Ministar Arsen Bauk, posve suprotno, tvrdi da koalicija Mirele Holy sa SDP-om ne bi bila korisna, jer dio OraHova elektorata za takvu kombinaciju nikako ne bi glasao. Premda velikim dijelom dolazi s ljevice, iz redova nekadašnjih, danas teško razočaranih SDP-ovih glasača. Ali, teško je znati što bi oni napravili u slučaju da se Holy opet uhvati u kolo sa SDP-om. Poklonili joj glas ili bi ostali doma? Da su htjeli glasati za Milanovića i društvo, ne bi pobjegli OraHu.

Dio tih otpalih glasova spreman se, izgleda, vratiti pod SDP-ove skute, ali to je zasluga prije svega načina na koji Tomislav Karamarko vodi HDZ. Ako se to i dogodi, po svoj će prilici glasati protiv, a ne za. Glasat će protiv HDZ-a, a neće glasati za SDP, čak ni kad mu daju glas. Maras svojim napadom na OraH igra upravo na kartu straha od HDZ-a. To je prostor u kojem pecaju oni koji nemaju nikakvih drugih argumenata, koji se sami ničim ne mogu preporučiti. Nije SDP-u problem jedva stasala alternativna ljevica, nego je SDP problem sam sebi. Jer, citirana izjava da glas za Holy radi za HDZ mogla bi se, s mnogo više točnosti, drukčije preformulirati. Na primjer, da je glas za SDP istodobno i glas za ministra Gordana Marasa. To je slijed koji je vjerojatno mnoge birače udaljio od SDP-a. Činjenica da birajući SDP kupuju ulaznicu u vlast likovima koji se za te odgovorne dužnosti ničim ne mogu kvalificirati. Konkretno, za Marasa je ministarsko mjesto izmišljeno, a on se danas producira kao Djed Mraz, kupujući svoju popularnost državnim parama.

Način na koji je Zoran Milanović kadrovirao svoju vladu i cijelu arhitekturu državnih i javnih poduzeća i ustanova uvreda je svim SDP-ovim glasačima. Umjesto sposobnih, uzeo je osobno mu podobne. Često ljude koji ništa važno ni ozbiljno u životu nisu radili, ali cirkuliraju partijskim ili prijateljskim mu kružocima. Na ministarskim mjestima odrađuju pripravnički staž, uče se abecedi u svojim resorima. Za povjerenje koje je stranci na izborima poklonjeno kupili su svoje funkcije, kabinete, materijalne benefite i statusnu važnost. Izborne rezultate koriste kao monetu za uhljeb i vlastite karijerne probitke. Takvom, po biračko tijelo lošom trgovinom - naši glasovi za njihove položaje! - aktualna se vlast teško kompromitirala. Birači su uskoro pred teškom odlukom žele li svoje povjerenje i dalje investirati u ministarske gigante poput Gordana Marasa i hoće li nasjesti na taktiku da se panikom od HDZ-a kamufliraju i skrivaju njihovi kapaciteti i dometi.