Prije četiri-pet godina njujorški grafički dizajner, nekadašnji Zagrepčanin i jedan od najtalentiranijih crtača u povijesti jugoslavenskog stripa Mirko Ilić pri svojim je navraćanjima u Hrvatsku započeo interesantnu kampanju upoznavanja lokalne javnosti s bujanjem neonacističkih, fašističkih, rasističkih i suprematističkih simbola među navijačima na ovdašnjim nogometnim stadionima. Držao je predavanja, davao intervjue i izjave za ona preostala dva-tri inteligentnija medija, ali nikakve reakcije nije bilo.
Čak ni u desnim i patriotskim glasilima, onim koji promoviraju i podržavaju nositelje rečene simbolike, oglašavali se nisu. Dio otupjele javnosti ljuljuškao se u svom svakodnevnom stuporu i nije ga bilo briga, dio javnosti je, pak, dobro znao o čemu Ilić govori, znao je i značenja pojedinih simbola, ali su, makar i pasivno, pružali podršku “našim dečkima”. Nije, međutim, bilo, niti ih danas ima, neupućenih i zainteresiranih na koje je Mirko Ilić računao pokrećući svoju osamljeničku i džentlmensku kampanju.
Prije nekoliko dana Uefa je GNK Dinamo kaznila s dvije utakmice igranja bez publike te šezdeset i sedam tisuća eura globe zbog rasizma, pirotehnike, bacanja predmeta na teren i blokiranih prolaza na tribinama za vrijeme utakmice s Benficom. Ono što je hrvatske športske i izvještajne radnike presenetilo jest inkriminacija rasizma, budući da publika na utakmici niti je hukala, niti je bacala banane u teren. Dinamo je, naime, kažnjen zbog golemog navijačkog transparenta s keltskim križem, kakav se viđa na svakoj utakmici ovoga kluba.
Riječ je o jednom od, vjerojatno, nekoliko stotina keltskih križeva koji su se tog trenutka našli na stadionu, te jednom od nekoliko tisuća ili nekoliko desetina tisuća keltskih križeva kojima su po Zagrebu i Hrvatskoj ukrašeni murali i grafiti javnoga oduševljenja Građanskim nogometnim klubom Dinamo. No, nije Dinamo jedini. Keltski križ dio je uobičajenog inventara simbola praktično svih, ili skoro svih prvoligaških nogometnih klubova u Hrvatskoj koji imaju svoje navijače. (Mogući izuzetak je samo pulska Istra) Keltske križeve obilato koriste navijači HNK Hajduk, HNK Rijeka, NK Osijek.
Keltski križ simbol je iz paganskih vremena i označava vječno kretanje sunca. Njegovo je značenje, dakle, gotovo istovjetno značenju starijeg i raširenijeg simbola svastike ili tetra-gamadiona. Kako se u njemu slučajno našao motiv križa, simbola nove vjere, kristijanizirani su Irci i Škoti svoj stari paganski simbol nastavili koristiti u novom kontekstu, te je tokom povijesti, od srednjega vijeka sve do najnovijih vremena, korišten kao religijski, folklorni, lokalno-zavičajni, a dijelom i nacionalni simbol. Ali nikad i nigdje u takvom značenju nije izašao izvan otočkih okvira.
U devetnaestom stoljeću keltski se križ na Kontinentu pojavljuje u kontekstu mode okultnih teorija i praksi, kada se razni šarlatani, opsjenari i čudaci služe cjelokupnim dostupnim im repertoarom grafičkih i vizualnih simbola, sa svih strana svijeta, iz svih vjerovanja i svih dešifriranih i nedešifriranih hijeroglifa. Međutim, svoje pravo i konačno značenje keltski križ dobiva po završetku Drugoga svjetskog rata, kada američki i zapadnoeuropski neonacisti i ostali fašisti uglavnom odustaju od javne i masovne upotrebe svastike.
Tomu su najmanje dva razloga: prvi je što ne žele biti identificirani s poraženom stranom, budući da je pobjeda i pobjedništvo osnovno načelo svakoga fašističkog vjerovanja, a drugi je što protiv sebe imaju prejaku antifašističku snagu ne samo sila pobjednica u Drugome svjetskom ratu, nego, još više od toga, transformirano europsko društvo zasnovano na antifašizmu, i u njemu Njemačku kao njegovu najpouzdaniju sastavnicu. Uglavnom, keltski križ ne samo što ima isto temeljno simboličko značenje kao i svastika, nego u moderna vremena ima isto značenje kao i kukasti križ. Na stjegovima europskih i američkih neonacista vidimo ga apliciranog na crvenu zastavu Trećega Reicha, unutar onoga bijelog kruga u kojemu je nekad bila svastika.
Za razliku od kukastog križa, on novim fašistima, nacistima i rasistima neće praviti patriotske probleme, jer se ne vezuje samo za Njemačku. Tako će se pod njime naći jahači Ku Klux Klana, Hitlerovi štovatelji, antisemiti i poricatelji Holokausta s internetske platforme Stormfront, bijeli suprematisti Dona Blacka, praktično sve markantnije grupacije američkih, europskih pa i azijskih nacističkih i fašističkih skupina, pojedine, istina uglavnom marginalne, skupine nekih europskih nogometnih klubova, te, na žalost, sve markantnije navijačke skupine svih većih hrvatskih nogometnih klubova.
Kontekst određuje značenje simbola. Pa tako svastika i dan danas živi i slobodno se koristi u onim dijelovima svijeta gdje ima folklorno i tradicijsko utemeljenje. Međutim, nacisti neće ni pokušavati da na osnovi toga legitimiziraju vlastitu uporabu simbola, jer im takvo što antifašistička većina u njihovim zemljama naprosto neće dopustiti. Ista je stvar s keltskim križem. U Škotskoj ga se i danas može vidjeti ne samo na nadgrobnicima, nego i u grbu nogometaša Celtica, gdje je dodatno restiliziran u djetelinu sa četiri lista. Ali i da nije, tamo mu je mjesto. Škotski ga navijači mogu slobodno koristiti, to neće naljutiti Uefu, za razliku od navijača hrvatskih nogometnih klubova. Razlog je do bola prost i jednostavan: u Škotskoj taj simbol znači jedno, a izvan Škotske drugo. U Hrvatskoj, konkretno, on znači samo nacizam, fašizam, rasizam i bijeli suprematizam.
Izašao sam iz stana u Novom Zagrebu i učinio nekoliko stotina koraka u potrazi za prvim keltskim križem. Nekoliko sam ih našao već u utrinskom pothodniku, a najslikovitiji je bio onaj u grafitu “UBIJ TOVARA”. Tvrdnja da znak koji je upisan u slovu O u natpisu nije rasistički - koju impliciraju Dinamov predsjednik, iskusni i relativno obrazovani Mirko Barišić, te praktično sve nogometne i sportske rubrike zagrebačkih medija - istovjetna je tvrdnji da ni sam natpis ne znači ubij Dalmatinca i navijača Hajduka, nego da znači ubij domaćeg magarca (equus asinus), “domaću životinju rasprostranjenu po cijelome svijetu”. Jer kao što ono bijelo početno polje u grbu na krovu Crkve svetoga Marka u Zagrebu znači jedno, a isto bijelo početno polje na današnjim barjacima i na Dinamovim, Hajdukovim, Rijekinim, Osijekovim muralima znači sasvim drugo, tako i tovari i keltski križevi, ovisno o kontekstu, mogu značiti jedno ili drugo. Ali baš nikad i nigdje ne znače oboje.
U nekim je europskim zemljama zabranjena bilo kakva javna upotreba keltskog križa. U pravilu, to su iste one zemlje u kojima je zabranjena i upotreba kukastog križa. U Velikoj Britaniji, pak, u Škotskoj i u Sjevernoj Irskoj, te u Republici Irskoj policija pomno vodi računa o kontekstu u kojem se nalazi ovaj simbol, i obično im nije problem prepoznati tko što njime želi poručiti. Čitanje i dekodiranje simbola stvar je pismenosti. Simbol je kompresirana, zipovana poruka. Onaj koji ga koristi, njime nešto poručuje.
Svaka se poruka čita u određenom kontekstu. (I zapravo je šteta što ZDS nije stari hrvatski pozdrav, niti je poklič iz opere, nego je djelo pjesničke imaginacije Ante Pavelića. Jer da nije tako, da je to doista stari hrvatski pozdrav, kontekst bi ga danas činio jednako neprihvatljivim, ali bismo se mogli baviti tim koliko je budalasto porukama i simbolima oduzimati njihov kontekst i vraćati ih u leksičku i simboličku idilu metafora.)
Svako društvo je sklono da malo-pomalo normalizira nenormalne okolnosti, pojave, simbole i znakove. I onda kada naiđe netko sa strane, eto recimo Uefa, kojoj je i dalje nenormalno nešto što je nama postalo normalno, i kada samo Dinamu naplati korištenje rasističke simbolike, svi se nekako iznenade.
A lokalni tabloidi se daju u pravedničku dreku i poviku da Uefa kažnjava Hrvate za nešto što je Škotima dopušteno, umjesto da sebi i svojoj publici pokušaju objasniti kako je došlo do toga da keltski križevi preplave Hrvatsku, toliko da malo tko razumije kakav je to problem s njima. Naravno da postoje navijači Dinama, Hajduka, Rijeke ili Osijeka koji se služe tim simbolom, a da ne znaju što on znači, ali zar netko zbilja misli da se kukastim križevima ili slikom Adolfa Hitlera slobodno mogu koristiti svi oni koji ne znaju ništa o logorima i o Holokaustu?
Da ste slušali Mirka Ilića, mogli ste uštedjeti novce koje ćete ubuduće plaćati, a možda ste mogli i spasiti svoju djecu. Ovako neće biti nikoga tko bi vas se sjećao. Skončat ćete u simbolu.