KOMENTAR TOMISLAVA ČADEŽA Tko zna tko je Jelena Glišić i koga briga znade li ona plesati

Hrvatska televizija nastoji, rekao bih gotovo panično, privući gledatelje vikendom. Panično, jer njezin Zabavni program u te dane ne doseže publike koliko komercijalne postaje s nacionalnom koncesijom. S takozvanom jesenskom shemom hateveovci su krenuli, kao i obično, sa zakašnjenjem u odnosu na komercijalne postaje. Njih jesen kao da uvijek iznenadi, upravo onoliko koliko zimsku službu iznenadi snijeg. Pitanje je zapravo uvijek isto: što je to zabavno, a sviđa se HTV-ovim producentima i urednicima? Odgovor: malo što oko čega bi se na vrijeme mogli dogovoriti. Na koncu, kad se odstrane svi komunikacijski šumovi, i Hrvatska televizija, poput komercijalnih postaja, zapravo ovisi o uvoznim licencama. A uvozi se obično u našu katedralu duha nešto pompozno i skupo.

Ako su u posljednje vrijeme s “The Voicem” donekle pogodili, malo što štima s novim zabavnim adutom u najudarnijem, subotnjem terminu, emisijom “Ja to mogu”. Licenca je izraelska, a cilj je da poznate osobe izvode štogod za njih netipično. Mali je problem to što bi jedna takva emisija mogla privući više gledatelja jedino kad bi njezini protagonisti bili zbilja, što se kaže, jako slavni, jako prominentni, gotovo bih pretjerao pa bez ograde napisao ekskluzivni. I kad bi izvodili štogod zanimljivo. Ovi koje su nam ponudili, niti su ekskluzivni, niti zanimljivi, a mogu ili ne mogu iskazati vještine posve bezvezne.

Je li problem u novcu? Sumnjam. Produkcija je naočigled skupa, raskošna i honorari natjecatelja ne znače mnogo. Bilo kako bilo, većina ovih protagonista koji pred nama, primjerice, ni manje ni više nego plešu (jer inače to ne mogu), trebala bi biti sretna što su se uopće našli u emisiji, a kamoli da ih za to još plaćaju. Jer tko, pobogu, zna tko je Jelena Glišić i koga briga znade li ona plesati ili ne. Ako je manekenka, kakav je to nemoguć izazov? Možda Jelena Glišić ne zna niti puhati balončiće od sapunice. Zašto to ne bismo pogledali? Ili njezin partner Ivan Vukušić, koji također ne zna plesati. Možda bi bilo zanimljivije provjeriti zna li dubiti na glavi. Mentor bi se mogao pronaći putem fondova Europske unije.

Zlu ne trebalo, tu je i plesni sudac Davor Bilman, mađioničar i njegova “probadača”, radijska voditeljica Tamara Loos. Nikad prije ih nisam vidio. I ništa nisam propustio. A glumac Slavko Sobin u obruču. Dosadnije ne može biti.

Da cijela stvar škripi, najbolje otkriva glas voditeljice Barbare Kolar. Dovoljno je malko pojačati zvuk na televizoru i prijeći u drugu prostoriju. Za vama se vuče jedna nesigurna intonacija, jedan hod u mjestu, govorenje tek da se nešto kaže, a nedostaje u tom glasu žara za projekt, uvjerljivosti, pa čak i povjerenja. Barbara Kolar je, ukratko, usiljena, kao da joj je neugodno, kao da jedva čeka kraj. A osmero natjecatelja dobro se zabavlja. Čini se da jedino njima nije neugodno i nije im dosadno.