Kolinda je zatražila razrješenje u NATO-u, Karamarku je rekla dugo očekivano 'DA'

Konačno i dugo očekivano “da” Kolinda Grabar Kitarović izrekla je svom stranačkom šefu Tomislavu Karamarku proteklog tjedna u Bruxellesu. Odmah nakon toga pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju uputila je svom drugom šefu, Andersu Fogh Rasmussenu, zahtjev za razrješenje u NATO-u, kako bi mogla započeti kampanju za predsjedničke izbore u Hrvatskoj.

Bio je to finale dugog nećkanja Kolinde Grabar Kitarović u prihvaćanju hadezeovske ponude za predsjedničke izbore, koju joj je, također u Bruxellesu, prije nekoliko mjeseci kao Karamarkov izaslanik uručio Miljan Brkić Vaso. Otada je Kolinda bila najčešće u telefonskom kontaktu s glavnim tajnikom HDZ-a, ali se često čula i s Karamarkom. Budući da Vase već dulje nema u stranačkoj središnjici na Trgu žrtava fašizma, pod obrazloženjem da je na bolovanju, Kolinda je nastavila komunikaciju s jednim bliskim Karamarkovim suradnikom, koji nije član stranke, ali je po mnogima najzaslužniji što je uopće uspostavljen kontakt s njom. Sve do prošlog utorka ipak nije jasno rekla prihvaća li kandidaturu ili ne, iako su mediji o tome danima nagađali. A Kolinda je odluku donijela neposredno prije nego što je Karamarko prošli utorak sletio u Bruxelles.

Upravo se vratila s jednog važnog putovanja i znala je da više ne može proći formulacija “možda da, možda ne” ili u najboljem slučaju, “da, ali”. Iako je u zraku bilo njezino prihvaćanje kandidature, zagrebačka središnjica već je našla nekoliko rezervi, prije svega zbog nervoze koja je vladala zbog Kolindina neizjašnjavanja. Prvi na listi bio je akademik Željko Reiner, a razmišljalo se i o Andreju Plenkoviću, dok je Nikica Valentić otpao zbog bolesti, a u krug kandidata se guralo još nekoliko imena. Karamarko je govorio o “još dvojici mogućih kandidata”, ali na listi ih je bilo više.

Sve to vrijeme Kolinda Grabar Kitarović bila je pod pritiskom svojih prijatelja i suradnika, od kojih su je neki strastveno odgovarali da se upusti u ovu neizvjesnu avanturu protiv jakog protivnika s Pantovčaka, dok su joj drugi govorili da je “sada vrijeme promjena”. Sama Kolinda, koja je najveći dio života provela u inozemstvu, donijela je odluku da je ipak došao trenutak povratka i angažmana u domaćoj politici, u kojoj je teško i pratiti što se sve događa iz dana u dan. U Bruxellesu je tako jasno rekla da kreće u izbornu utakmicu.

Ali, ni s ponudom Kolindi, ni s njezinom odlukom, nije sve išlo glatko. Dugo se i sam Karamarko premišljao, a više mu se sviđao izbor Ivice Vrkića. Ali, kad su ankete pokazale da Vrkić nema nikakve šanse, složio se za Kolindu, koju je podržavao i krug oko Ante Gotovine, koji ima jak utjecaj na šefa HDZ-a. S druge strane, Kolinda je bila svjesna da slijedi neizvjesna utrka za Pantovčak i da napušta NATO, plaću od 13.000 eura i ponudu da još godinu dana bude pomoćnica glavnom tajniku.

Tražila je od Karamarka da osnuje vlastitu ekipu koja bi vodila kampanju, a tu je stavila prst u stranački osinjak u kojem svatko želi ugrabiti svoje mjesto. Sada se spominju mnoga imena koja bi trebala bila uključena u kampanju, među kojima su i neki novinari. U ekipi bi se mogao naći i Miroslav Kovačić, koji je bio jedan od Sanaderovih suradnika, a poslije je vodio zajedničku tvrtku s Ratkom Mačekom.

Može li Kolinda Grabar Kitarović ugroziti Ivu Josipovića? To pitanje često se čulo proteklih dana u bruxelleskom domu uspješne Riječanke, ali se sve više povlači i hodnicima Pantovčaka. Da je u igru ušao Reiner ili bilo tko drugi, na Pantovčaku bi već otvorili šampanjac. Ovako, Josipović je dobio ozbiljnog protukandidata kojeg ne smiju podcijeniti. Imaju i mnogo sličnosti, prije svega vrhunsko obrazovanje, prezir prema hollywoodskom pristupu u hrvatskoj politici u kojem je vrijeđanje svakodnevica. Ni Josipović, ni Grabar Kitarović nisu opterećeni protokolom, a studiozno se pripremaju za svaki javni nastup. Oboje su vrlo pristojni u ophođenju, prije svega sa suradnicima, pa je bivšoj šefici hrvatske diplomacije Ivo Sanader znao prigovarati da se previše druži s ljudima s kojima radi.

Imat će Kolinda i ‘bokove’ na koje će suprotna strana moći uperiti oružja, kao što je to uvijek u politici. Prije svega na njezino hadezeovsko razdoblje iz vremena premijera koji je sada u Remetincu. Iako je prvi kandidat za ministra vanjskih poslova, nakon Žužula, bio Gordan Jandroković, Sanader se odlučio za Kolindu. Nikad javnost nije doznala prave razloge zbog kojih ju je smijenio, a spominjalo se da je novinarima odavala tajne iz Sanaderova kruga. Neki kažu da je pokojnom Ivi Pukaniću govorila i o premijerovoj strasti skupljanja skupih satova, a navodno je i stranim diplomatima znala govoriti ono što se Sanaderu i njegovima nije sviđalo. Žene iz njezine stranke nikada je nisu previše voljele, nekad Kosorica i Bianca Matković, danas jedna članica hadezeovskog Predsjedništva. A razlozi su baš ženske prirode, jer Kolinda uvijek voli biti sređena kao da je upravo izašla iz frizerskog salona, pa je, dok je bila šefica na Zrinjevcu, držala u svom kabinetu i sprave za vježbanje. Zamjerali su joj to što i u njezinu ministarstvu vlada nered, jer je dopustila diplomatima da u pauzama sjede na pilates-loptama.

U Washingtonu se kao veleposlanica zadržala kratko, a odlazak u NATO prvo je priopćila Ivi Josipoviću i zaobišla Jadranku Kosor. Na red će sigurno doći i obiteljske teme, priče o rastavi, ali je sigurno da će Kolinda na tu razinu komunikacije naći pravi odgovor. Postavit će se i pitanje zbog čega ju je zaobišao José Manuel Barroso kad je željela postati šeficom predstavništva Europske komisije u Zagrebu. Izbor je pao na dr. Branka Baričevića, a diplomati kažu da je to i očekivano, jer je bolje od Kolinde poznavao bruxellesku administraciju i snalazio se u hodnicima u kojima se donose odluke bitne za sudbinu Europe.

Ova kampanja neće, vjerojatno, biti prljava, iako se s Hrvatima nikad ne zna. U mnogim će se pitanjima Josipović i Kolinda Grabar Kitarović složiti, a teško da će hadezeovska kandidatkinja prihvatiti retoriku koju njezin šef koristi često. Gotovo je isključeno da će Kolinda na svakom koraku spominjati Franju Tuđmana, jugonostalgičare i jugofile ili podcijeniti prava manjina. Predugo je živjela vani da bi joj smetali istospolni brakovi ili hrvatski Srbi. Ali, tvrdi hadezeovci će tražiti retoriku koja im je draga uhu, pa će i Kolinda morati svladati domaću lekciju politike na ovim prostorima, ako ne želi da glasovi odu, recimo, Milanu Kujundžiću.

Glavna Kolindina strategija bit će argumentirano braniti tezu da Josipović nije učinio sve što je mogao da se spriječi galopirajuća kriza i ekonomska agonija koju proživljavamo. Tući će sadašnjeg stanara Pantovčaka time da je bio preblizak Iblerovu trgu, da nije dovoljno energičan i tvrditi da su promjene nužne. Mnogo će ovisiti o tome koliko će esdepeovih simpatizera, ali još više onih koji nisu ni ljevica ni desnica, prihvatiti Kolindu i hoće li se moći nametnuti kao opcija koja može pokrenuti Hrvatsku. U zemlji u kojoj je predsjednik, ipak, u najvećem dijelu fikus koji otima mrvicu vlasti s Markova trga.

Josipović je favorit, nema sumnje. Mogu hadezeovci sada samo sanjati da će se predsjednik urušiti, ali Josipović je previše vješt i sposoban političar da bi se prepao bilo kojeg protukandidata, pa i Kolinde. Neće, doduše, imati prednost koju je imao s Milanom Bandićem, kad je jedna starica u Zagorju, nakon Mikijeva skupa, komentirala: “Ma, drag je Bandić, ali onaj profesor tak lepo svira klavir”. Na ovim izborima “klavir” će svirati i Kolinda i Josipović.