Godine provedne u NATO-u pokazuju da može uspješno funkcionirati na relativno visokoj međunarodnoj razini, što definitivno jest bitan preduvjet za posao predsjednice Republike.
Nadalje, gospođa Grabar Kitarović nije sklona nikakvim radikalnim političkim ispadima, što je i čini masovno simpatičnom i prihvatljivom. Dapače, Kolinda je već sada postala household name, osoba koju skoro svi u Hrvatskoj zovu po imenu, što jest još jedan dobar argument na predsjedničkim izborima (činjenica da HDZ-ovu najvjerojatniju kandidatkinju svi zovu po imenu vjerojatno je i posljedica njena dugačkog prezimena: svatko se radije odlučuje za Kolinda, nego za Grabar Kitarović. Premda je, načelno govoreći, jedan od najpouzdanijih znakova lošeg stila u novinarstvu kada se političare naziva prvim imenima, u ovom slučaju nemamo puno izbora).
Kolinda se, dakle, može osloniti na čitav niz argumenata, koji bi je trebali učiniti snažnom protivnicom predsjedniku Josipoviću. Osim jednog, ali jako važnog.
Potpuno je nejasno slaže li se Kolinda Grabar Kitarović sa svjetonazorskim stavovima političke organizacije koja je želi kandidirati za predsjednicu Republike. Primjerice, Hrvatska demokratska zajednica ovih se dana založila da se splitski gay pride skloni sa splitskih ulica te da se održi u nekoj sportskoj dvorani.
Granice tolerancije
Slaže li se HDZ-ova vjerojatna predsjednička kandidatkinja s takvim stavom svoje stranke?
Je li Kolinda, koju hrvatska javnost smatra umjerenom i tolerantnom, uistinu zagovornica zabrane gay pridea i izolacije homoseksualaca u dvoranama? Nadalje, podržava li gospođa Grabar Kitarović protuhomoseksualni referendum, što ga je prošle godine organizirala udruga Za obitelj, uz svesrdnu potporu Hrvatske demokratske zajednice? Misli li HDZ-ova kandidatkinja da školski zdravstveni odgoj zaista poziva na pedofiliju, kao što tvrdi Judith Reisman, jedna od šampionki hrvatske konzervativne revolucije?
Sasvim je zatim nepoznato što Kolinda Grabar Kitarović misli o referendumu kojim se traži zabrana ćiriličnih natpisa. Znamo da je predsjednik Hrvatske demokratske zajednice potpisao taj referendum, da bi kasnije rekao kako je to učinio kao privatna osoba, budući da HDZ, zbog pritiska Europske unije, nije smio formalno podržati ovaj protusrpski projekt.
Podjednako su netransparentni Kolindini stavovi o Drugom svjetskom ratu; vrijedilo bi čuti jesu li i za nju partizani, ratni pobjednici i saveznici velikih antifašističkih nacija koji su jučer, predvođeni svojim najvišim čelnicima, svečano obilježavali dan savezničkog iskrcavanja u Normandiju; jesu li, dakle, ti i takvi partizani za Kolindu isključivo ratni zločinci, kao što se često izvikuje na HDZ-ovim skupovima.
Važno je čuti i što Kolinda Grabar Kitarović misli o retuđmanizaciji, kao jednoj od glavnih političkih parola HDZ-ova predsjednika Tomislava Karamarka. Podrazumijeva li retuđmanizacija i reafirmaciju ili barem izbjegavanje osude Tuđmanove politike prema Bosni, koja je, kako znamo, doživjela teški debakl, i koja se na zapadu, i unutar organizacije u kojoj je Kolinda provela zadnjih nekoliko godina, i dalje jednako negativno vrednuje. Je li, dakle, HDZ-ova predsjednička kandidatkinja zagovornica retuđmanizacije?
Bilo bi, također, važno osvjedočiti se o Kolindinim stavovima prema Zakonu o umjetnoj oplodnji, što ga je Katolička crkva žestoko bila osudila, kao i prema slobodi pobačaja, koja će prije ili kasnije postati gorući politički problem.
Ovdje je riječ o temeljnoj grupi svjetonazorskih pitanja, prema kojoj se procjenjuju predsjednički kandidati. Sudeći po dosadašnjim, umjerenim, tolerantnim i razmjerno liberalnim Kolindinim javnim istupima, moglo bi se zaključiti da HDZ-ova kandidatkinja ne podržava ni zabranu pobačaja, ni referendum protiv ćirilice, ni protuhomoseksualni referendum, niti drži da su partizani bili isključivo ratni zločinci.
Dapače, veći dio javnosti vjerojatno bi se kladio da Kolinda Grabar Kitarović nikada ne bi pokušala zabraniti splitski ili bilo koji drugi gay pride. Što je sve jako dobro.
Raskorak u stavovima
Problem je, međutim, i to veliki, u činjenici da takva Kolinda, koja bi bila perfektno kompatibilna Sanaderovu HDZ-u, ne dijeli glavne svjetonazorske stavove Karamarkova HDZ-a. Vrlo grubo rečeno, HDZ-ovo isticanje Kolindine kandidature, koliko god bilo politički korisno za stranku, može ostaviti dojam kao da Tea Party (radikalna republikanska desnica) podržava Baracka Obamu ili Hillary Clinton.
Potpuno je nedvojbeno da tijekom predsjedničke kampanje Kolinda i Hrvatska demokratska zajednica neće moći dopustiti tako veliki raskorak u stavovima. Što znači da će HDZ vjerojatno morati ublažiti svoju retoriku i svoje političke poteze, kako ne bi kompromitirao Kolindinu kampanju, dok će kandidatkinja morati nastupati bar nešto tvrđe, nacionalnije i konzervativnije nego dosad.
No, i nešto tvrđa i konzervativnija verzija Kolinde Grabar Kitarović i dalje će više nalikovati sadašnjem predsjedniku države Ivi Josipoviću, nego predsjediku HDZ-a Tomislavu Karamarku, a teško da će ikada sličiti onim biračima koji su na HDZ-ovoj listi masovno glasovali za Ružu Tomašić.
Kolinda Grabar Kitarović dobar je politički proizvod, koji se može pretvoriti u snažan adut Hrvatske demokratske zajednice, u njenom ponovnom pohodu na vlast. No, da bi uistinu bila vjerodostojna kandidatkinja za prvu predsjednicu Republike, Kolinda Grabar Kitarović morala bi iza sebe imati puno mekšu i moderniju verziju HDZ-a, od sadašnje, borbene i nacionalističke (uz nekoliko iznimaka, poput Plenkovića, Miloševića ili Dalić).
Ovako će HDZ i Kolinda voditi kampanju u neizbježnom ideološkom raskolu, koji će, bez obzira na sve dogovore i pripreme, ipak povremeno kompromitirati ili samu kandidatkinju (ako se previše približi sadašnjem HDZ-ovu skupu vrijednosti) ili, pak, njenu stranku, bude li se Kolinda naglašeno razlikovala od Hrvatske demokratske zajednice.
Zanimljivi izbori
U svakom slučaju, predsjednički bi izbori ove godine napokon mogli biti nešto zanimljiviji nego u zadnja dva navrata, kada se njihov ishod znao i prije početka prebrojavanja glasova. Ovdje je, naposljetku, jako važno naglasiti da Hrvatska demokratska zajednica nema niti jednu drugu opciju vrijednu investiranja novca u predsjedničku utrku.
Eventualno kandidiranje političara poput dr. Željka Rainera, koji se već neko vrijeme spominje kao mogući HDZ-ov predsjednički natjecatelj, vjerojatno bi dovelo do teškog debakla na biralištima, što bi preokrenulo sadašnji HDZ-ov uvjetni pobjednički momentum. Za gospodina Karamarka i HDZ apsolutni je imperativ da se dogovore s Kolindom Grabar Kitarović oko njene predsjedničke kandidature, ali i da preciziraju uvjete kampanje, koji ne bi smjeli previše oštetiti sadašnji Kolindin imidž.
Ovo drugo ići će, i zbog svega izloženog, još teže od prvog. A i za sam je dogovor Kolinde Grabar Kitarović i Hrvatske demokratske zajednice trebalo, čini se, više od pola godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....