JELENA LOVRIĆ Predsjednica je počela povezivati Hrvate i Srbe

Boravak predsjednice Republike na istoku Hrvatske pokazao se jako dobrim potezom. Odluka o privremenom preseljenju u Vukovar pokazala se dobrom jer je Kolinda Grabar Kitarović tako stvorenu priliku iskoristila da bi otvorila prostor za novu politiku, na samo na unutarnjem planu, prema hrvatskim Srbima, nego i u odnosu Hrvatske prema Srbiji.

Predsjednica je, prvo, spojila obilježavanje dva značajna datuma iz recentne prošlosti hrvatske države - datum međunarodnog priznanja Hrvatske i mirnu reintegraciju Podunavlja. Do nje, takve se poveznice nisu radile. Na primanju je zahvalila svima koji su u mirnoj reintegraciji sudjelovali, izričito navodeći da je taj proces bio rezultat političke mudrosti predsjednika Franje Tuđmana, ali i tadašnjeg "vodstva Srba na ovom području". Također, odluku o vraćanju Hrvatske na svoje istočne granice bez rata proglasila je početkom "nove faze u odnosima sa Srbijom", koju je nazvala "danas prijateljskom zemljom".

Drugo, u svojim vukovarskim govorima Kolinda Grabar Kitarović založila se za dovršetak dosad nezavršenog i zanemarenog procesa mirne reintegracije, otvarajući pritom prostor za politiku koja se s desnice proteklih nekoliko godina nije mogla čuti. Pledirala je da se pronađu "novi putovi suživota", precizirajući da "suživot ne znači samo toleranciju, nego znači uključivost, međusobno poštovanje i djelovanje u duhu zajedništva". Ispravno je konstatirala da su međunacionalni odnosi posljednjih godina nazadovali. Bilo bi još ispravnije da svu odgovornost za to pogoršavanje nije prebacila na Vladu Zorana Milanovića, imputirajući da je pomak unatrag prouzročen "nasilnim nametanjem nekih rješenja". Zaista, postavljanje dvojezičnih ploča pokazalo se nepripremljenim, ali pravo je nasilje došlo s druge strane, od onih koji su ih odlučili razbijati. Najlakše je sada jedinim krivcem proglasiti ekipu koja odlazi, ali šefica države ne smije prešutjeti destruktivni pohod čekićima protiv ćirilice. Kako se ne bi moglo pomisliti da ga prešutno podržava.

Treće, predsjednica je u Vukovaru otvorila prostor i za rješenje dosad užarenog pitanja implementacije prava srpske manjine na upotrebu svog jezika i pisma. Kao prvi i najvažniji korak navela je smirivanje strasti i nastavljanje razgovora. Uvođenje ćirilice, kako je rekla, nije samo političko ni zakonsko pitanje, nego je i pitanje osjećaja građana. Kako inzistira na zajedništvu, šefica države vjerojatno misli na osjećaje svih građana, Hrvata kao i Srba. Za argument da za uvođenje ćirilice u Vukovar treba vremena čelnici srpske zajednice već su pokazali razumijevanje. Sada je najvažnije, kažu, da se prestane s antićiriličnom kampanjom i da se problemi rješavaju razgovorom. U tom pogledu njihova se očekivanja poklapaju s vukovarskim porukama predsjednice Republike.