I prije su s repertoara Dubrovačkih ljetnih igara skidane predstave, po političkom ključu (pamtim kako je, nakon prvih prikazivanja, “maknut” Toranj), ali Elementarne čestice su prva predstava koja se skida zbog policijske sigurnosne procjene - i to svakako jest razlog za razmišljanje.
Presedan je i to što je prvi put inicijativa za skidanje prispjela iz Dubrovnika, koji je prije “ronjao”na svaku zabranu. Štoviše, o inicijativi za zabranu po Gradu se pripovijeda već podulje, ali nikome nije palo na pamet da to iznese u medije.
“Ako im je ta predstava tako dobra, što je ne igraju u Zagrebu?” retorički nas je pitala jedna upućena građanka. Je li posrijedi sindrom NIMBY (ne u mome dvorištu), tako mio ekolozima? Prije bih rekao da je posrijedi DJSKGJBD (dobar je strah kome ga je Bog dô).
Poruka je jasna: tu na dva koraka, odmah iza Srđa, granica je države u kojoj ima vehabija. Mogao bi netko od njih podmetnuti bombu - a ljudima se ne gine zbog slobode umjetničkog izazova, ni Michela Houellebecqa, niti jednoga od brojnih Ivica Buljana (u ovom slučaju redatelja).
Nije posrijedi strah od gubitka turističkog profita, nego od gubitka noge. Ili glave. I nije strah od svih “drugih” - tek od terorista.
'TO JE SIGURNOSNI RIZIK!' Zbog procjene policije Dubrovačke ljetne igre ostale bez predstave slavnog Michela Houellebecqa
Rugati se strahu nije umjesno. Pravo na strah je neprikosnoveno, dok se ne pretače u agresiju.
Uostalom, Dubrovnik je hrabro odolijevao srpsko-crnogorskom teroru za posljednjeg rata, jer je znao zašto.
Ali ovo ne osjeća kao svoj rat. Sama činjenica da strah suvereno vlada, kazuje nimalo ugodnu istinu: terorizam je pobijedio.
Policija je učinila svoj posao: donijela je procjenu. Po njoj 'Charlie Hebdo' ne bi ni izlazio.
Onda: je li to ono što hoćemo?