Kada sam prije nekoliko dana razgovarao s dubrovačkim županom, HDZ-ovcem Nikolom Dobroslavićem, nije naveo nijedan argument zašto bi predstava Ivice Buljana “Elementarne čestice”, po istoimenom djelu kontroverznog francuskog autora Michela Houellebecqa, bila sigurnosni rizik.
Nemušto je govorio da je povlačenje predstave s programa Dubrovačkih ljetnih igara po njemu dobra stvar jer smatra da vrijeđa osjećaje muslimanskih vjernika s kojima, rekao je, građani Dubrovnika imaju skladne odnose.
Da je župan pročitao barem jedan redak tog djela, takvo nešto sigurno ne bi izjavio, a još bi manje inicirao sigurnosnu procjenu koja je rezultirala kulturnim skandalom.
Kao poslušni HDZ-ov kadar, Dobroslavić je hio pošto-poto napakostiti rivalu, HNS-ovom gradonačelniku Dubrovnika Andri Vlahušiću. Nije mogao podnijeti činjenicu da će u “Vlahušićevom” gradu biti prikazana predstava jednog od najkontroverznijih i najprodavanijih autora sadašnjice, jer to zvuči dobro. Predobro. I to treba zatrti u korijenu. Pritom je zaboravio da Dubrovnik nije samo hrvatski grad, već nacionalni turistički brend. Prema nebrojenim anketama ljudi u Švedskoj, Rusiji, SAD-u ili Meksiku ne znaju što je Zagreb, ali znaju za Dubrovnik. Tu se odmara Beyonce, dolazi Angelina Jolie, zidine revelinske tvrđe stekle su kultni status.
SOA je odradila svoje. Prepoznala je sigurnosni rizik u mogućnosti postavljanja predstave po tekstu koji se prodaje bez problema u čitavom svijetu. Da, rizik postoji. No, značajno je manji od bilo kojeg splitsko-zagrebačkog nogometnog derbija. I neusporedivo manji od organizacije prvog gay pridea u Splitu. No, micanje Houellebecqa s programa nanijelo je nesagledivu štetu dubrovačkom turizmu, ali i hrvatskome. Priznali smo da smo zemlja koja strahuje od islamista. Reuters je u svojim izvještajima obavijestio o blizini bosanske granice i vehabizmu u naših susjeda. Izneseni su podaci o odlasku bosanskohercegovačkih državljana u Siriju. U svjetskim medijima objavljene su riječi koje nikada, nikako te ni po koju cijenu ne bi trebale biti u istom retku: Dubrovnik i terorizam.
Svijet ozbiljno strahuje od terorizma. Krvave fotografije i snimke napada na Charlie Hebdo samo su posljednji u nizu prizora koji su materijal za noćne more urbanog Europljanina. U modernom rječniku strave, terorizam je na prvom mjestu, iznad kriminala i iznad financijske krize. Stavljati Dubrovnik, a time i Hrvatsku, u taj kontekst nerazuman je potez koji bi mogao imati velike i konkretne posljedice. Pad broja noćenja. Otkazivanje kruzerskih aranžmana. Nebo je granica. Iako smo članica EU i NATO-a, kada je terorizam u pitanju, dosad je Hrvatska imala sreće. Nismo bili izloženi krvavim napadima, ne strahujemo hoće li ZET-ov autobus eksplodirati u vožnji niti hoće li se avion zabiti u neku zgradu. Zašto bi, onda, itko htio prikazati suprotno?
Analitičari kažu da spominjanje islamskog terorizma povećava rizik od napada za pedeset posto.
Stvaranje pretpostavke straha duboko je neodgovaran i nepromišljen čin koji je postao fakt europske Hrvatske. Spajanje Dubrovnika i terorizma ravno je najsurovijem džihadističkom napadu, ako ne i gore, za koji, nažalost, nitko neće odgovarati.