Najnovije istraživanje Cro Demoskopa o popularnosti političkih stranaka nije ponudilo ništa bitno novo: HDZ, doduše, jest porastao na 26,7 posto (i tu se uistinu radi o okrupnjavanju biračkog tijela desnice oko glavne desne stranke), dok se SDP vrti oko 22 posto
No, jedini važan rezultat svih istraživanja stranačkog rejtinga tiče se odnosa HDZ-ove koalicije i zbrojenih glasova ORaH-a i SDP-ove koalicije. HDZ-ova koalicija dobiva oko 31 posto glasova, a SDP-ova sadašnja koalicija, skupa s ORaH-om, više od 39 posto glasova.
I to je istina o hrvatskoj političkoj sceni, koja se ne mijenja već jako dugo vremena, i koja će doći u iskušenje tek na prvim ozbiljnim izborima; dakle na izborima na kojima će sudjelovati barem pedesetak posto glasača (euroizbori utoliko su potpuno nereprezentativni za procjenu stvarnog političkog raspoloženja u zemlji). Prvi uistinu reprezentativni izbori jesu predsjednički čiji se prvi krug održava za točno 22 dana.
Istraživanje o predsjedničkim izborima, što ga je provela Promocija plus, ista tvrtka koja već godinama objavljuje redoviti mjesečni Cro Demoskop, pokazuje skoro jednake rezultate kao i stranačko istraživanje: Ivo Josipović dobiva nešto više od 42 posto glasova (sve stranke koje ga podržavaju oko 40), dok Kolinda Grabar Kitarović dobiva 28,3 posto glasova (1,5 posto više od HDZ-a, ali tri posto manje od HDZ-ove koalicije). Posebno je zanimljivo da je razlika između Ive Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović već mjesecima zacementirana na prosječnih petnaestak posto.
Svi ovi podaci ukazuju na dvije činjenice.
Dva biračka tijela
Prvo, u Hrvatskoj postoje dva snažna biračka tijela: ono lijevo liberalno čvrsto podržava predsjednika Josipovića i razne lijevoliberalne stranačke opcije, dok je ono desno fragmentirano između HDZ-a i radikalne, proustaške desnice, pri čemu još uvijek nedefiniranu ulogu igra klerikalna desnica (jasno je, međutim, da će veći dio svećenika i laičkih katoličkih aktivista uoči drugog kruga pozvati građane da glasuju za HDZ-ovu kandidatkinju).
I drugo, dosadašnja kampanja nije nimalo utjecala na odnos među glavnim predsjedničkim kandidatima (došlo je, jedino, do određenih pomaka na desnici, no Kujundžićev je rast zasad nedovoljan da bi ugrozio Kolindu Grabar Kitarović).
Ovdje valja konstatirati kako je, naizgled, prilično neobično što dosadašnja kampanja, koja je, kada je riječ o HDZ-u, počela dolaskom njegove kandidatkinje na Sinjsku alku, nije postigla baš nikakve rezultate.
Negativnu kampanju protiv dr. Josipovića HDZ je provodio često putem bivših agenata obavještajnih službi iz devedesetih godina, kroz marginalne medije: u zadnjih nekoliko mjeseci predsjednik Josipović izložen je upravo nevjerojatnoj količini kleveta, podvala i nemaštovitih ili ponešto maštovitijih izmišljotina; ta kampanja nije, međutim, mogla ozbiljnije narušiti Josipovićev rejting, naprosto zato što je orijentirana prema onim građanima koji ionako nikada ne bi glasovali za sadašnjeg predsjednika: ona je, ukratko, unaprijed promašena i besmislena.
Kada je, pak, riječ o negativnoj kampanji, koju protiv Josipovića provode njegovi protukandidati, ta kampanja ne može izazvati ništa drugo osim pomalo sućutnog podsmijeha. Što se drugo može reći za predsjedničkog kandidata koji predsjednika Republike opisuje kao “malog miša”, nego da je u školi iz hrvatskog vjerojatno imao dvojku (a ako je dobivao više od dvojke, mora da je imao vrlo slabog profesora).
Dr. Kujundžić, ustvari, sve više podsjeća na najnespretnije predsjedničke kandidate Tea Partyja (poput Sarah Palin), za koje znamo kako su prošli na američkim izborima.
I dok je, dakle, jasno zašto Josipovićev rejting nije ozbiljnije ugrožen, donekle je neobičnije da HDZ nije učinio ništa kako bi podignuo brojke Kolinde Grabar Kitarović: kandidatkinja koja u izbornom mjesecu u anketama dobiva manje od trideset posto, vrlo, vrlo teško može pobijediti na predsjedničkim izborima.
Dosadašnji tok predsjedničke kampanje pokazao se, zapravo, neugodno razotkrivajućim za HDZ.
Prvo su se odlučili za pogrešnu strategiju: HDZ-ova kandidatkinja i njena stranka napadaju aktualnog predsjednika zbog ekonomskih neuspjeha SDP-ove Vlade, premda većina hrvatskih građana vrlo dobro zna da predsjednik Republike nije i ne može biti odgovoran za gospodarsku politiku. No, kada se već krenulo s takvom strategijom, Hrvatska demokratska zajednica morala se postaviti znatno uvjerljivije i konkretnije.
Okej, recimo da su predsjednički izbori jednim dijelom i izjašnjavanje o ekonomskim politikama SDP-ove koalicije i HDZ-a.
Loša prezentacija
Što su u tako postavljenoj kampanji ponudili Hrvatska demokratska zajednica i njena kandidatkinja?
Jesmo li od HDZ-a i gospođe Kitarović čuli koliko će iznositi hrvatski gospodarski rast ako oni dođu na vlast?
Nismo.
Jesmo li čuli kojim će se zakonima i sredstvima postići taj ekonomski rast?
Nismo.
Jesmo li čuli za koliko će se smanjiti broj nezaposlenih?
Nismo.
Jesmo li čuli koliko će se smanjiti državni deficit?
Nismo.
Kolinda Grabar Kitarović i Hrvatska demokratska zajednica pokušavaju fokusirati predsjedničke izbore na stanje u gospodarstvu (što je, ponovimo, potpuno pogrešno s obzirom na stvarne ovlasti predsjednika Republike), a da pritom nisu izašli niti s jednom projekcijom ciljeva i metoda postizanja ciljeva svoje ekonomske politike.
Svaka prosječna marketinška agencija, koja se bori za posao od stotinjak tisuća kuna, pripremit će svom potencijalnom poslodavcu neusporedivo odgovorniju i detaljniju prezentaciju s puno brojki, nego što je to HDZ pripremio hrvatskim biračima u dosadašnjem dijelu predsjedničke kampanje, u kojem se baš HDZ trudio nametnuti ekonomiju kao glavnu temu kampanje.
Što, međutim, nije neobično.
Hrvatska demokratska zajednica trenutno ne raspolaže ljudima koji su kadri artikulirati bilo kakvu ozbiljnu politiku, pa tako ni ekonomsku (čini se da su neki od najsposobnijih HDZ-ovih političara sada u Bruxellesu, o čemu svjedoči uspjeh Plenkovićeve rezolucije o Šešelju u Europskom parlamentu).
HDZ-ovu gospodarsku politiku u parlamentu vodi Ivan Šuker, ministar financija iz vremena najgorih zaduživanja u svrhu očuvanja socijalnog mira, dok amandmane na državni proračun podnosi liječnik i pjesnik Željko Reiner! Takva stranka uisitinu ne može biti kadra artikulirati ni zastupati bilo kakav konkretni gospodarski program koji bi mogao pomoći uvjerljivosti njihove predsjedničke kandidatkinje.
Stranka bez vitalnosti
Nepripremljenost Kolinde Grabar Kitarović da ozbiljno raspravlja o relevantnim političkim temama neizbježno je posljedica sve goreg kadrovskog stanja u HDZ-u: HDZ-ovo vanjskopolitički stručnjak Goran Jandroković tako govori o sklonosti ove vlasti prema regiji, u vrijeme kada Sjedinjene Države i Europska unija i formalno afirmiraju baš ovu, Josipovićevu i Milanovićevu Hrvatsku kao jedno od strateških uporišta otpora protiv ruskog prodora u Europu. I tako je u skoro svim važnim političkim i društvenim područjima.
HDZ-ova kadrovska nelikvidnost jedna je od glavnih prepreka u naizgled prirodnom usponu desnice na vlast. Uostalom, potpuno je nevjerojatno da u zemlji, u kojoj građani ne trpe aktualnu Vladu (pa je ocjenjuju dvojkom), titulu najnepopularnijeg političara iz mjeseca u mjesec osvaja šef glavne oporbene stranke.
Očigledno je da HDZ, poslije Sanaderove katastrofe, nije uspio proživjeti nikakvu stvarnu katarzu, niti je uspio mobilizirati i afirmirati prominentnije nove političare.
Dapače, čini se da je njihov jedini preostali autentični, punokrvni političar, saborski veteran Vladimir Šeks.
Što nije dobar znak za vitalnost stranke koja kani vladati Hrvatskom.