BORIS VLAŠIĆ Nije li puno veći problem od slučajnog prisluškivanja predsjednice kolona koja usred Zagreba pjeva ustaške pjesme?

Ah, jadna! Nesretnica nije znala da je u lošem društvu pa se dogodilo da i nju prisluškuju. I zato bi ona da se nekome skine glava! Ne, nije ovo verzija “Alise…”, iako hirovitost ponašanja savršeno odgovara Queen of Hearts koja običava skratiti za glavu, riječ je o hrvatskoj predsjednici i njenom zahtjevu da se smijeni šef SOA-e Dragan Lozančić jer ju nije obavijestio da se prisluškuje sumnjiva osoba, Zdravko Mamić.

Nakon inauguracije, kada su svi pitali zašto su pozvani ljudi koji izazivaju zgražanje, predsjednica je rekla da ona, eto, nije odobravala popis i samim time nije kriva što su među uzvanicima bili Velimir Bujanec, Zdravko Mamić, Tomislav Horvatinčić, Željko Sačić i mnogi o kojima se i tada vrlo javno govorilo kao osobama radi kojih se pišu kazneni zakoni.

Predsjednici smeta što su neki obavještajci saznali o čemu je razgovarala sa Zdravkom Mamićem. Ne smeta ju što je uopće bila u kontaktu s kazneno sumnjivom osobom koju se istražuje da je državi uskratila novac, nego što je bila prisluškivana. Naravno da je ego u pitanju, ništa drugo. Da je predsjednica ona koja stvarno brine o poštivanju zakona, tražila bi da joj premijer objasni kakva je to bila šetnja zagovornika mržnje po centru Zagreba. Kakav je to bio ustaški prosvjed? S kojim pravom i čijim odobrenjem? Njenim? Premijera koji o tome ne može jadan ništa znati jer je hendikepiran u razumijevanju hrvatskoga pa mu je teško kada u Saboru raspravljaju o ustašama, pa stoga naravno da ne može skužiti ni što se događa na ulici glavnoga grada.

Da joj je uistinu stalo do prava žena, čime se hvalila, tražila bi da joj ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić objasni kako je dopustio, čak, svojim osiguranjem povorke asistirao da predsjednicu Vijeća za elektronske medije saslušava i maltretira Velimir Bujanec, izvodi predstavu i licitira patnjom silovane žene. Onako blesasto kaže kako to nije provokacija, ali bi Mirjani Rakić ostavio kapu koju je nosio četnik koji je silovao ženu u Vukovaru. Što da ona radi s tom bolesnom gestom? Što da cijela Hrvatska radi s prosvjedom iza kojega stoji Hvidra? Da se pravi jednako blesava i kaže, nema tu ustaštva, to je borba protiv komunističkog totalitarizma? Ili da objašnjava svakome tko je bio u toj gomili da je vrijeme divljaštva prošlo, da su veterani namireni, neki kao Crnoja višestruko, a svi po zakonu, da će ih oni koji rade izdržavati cijeli život dok će se ovi po kafićima i šatorima smijati i skupljati privilegije, da zahvaljujući njima ova zemlja nema šanse nego postati jadna i zatucana.

Naravno da je to provokacija, naravno da je to zlostavljanje, podržano s pet do deset tisuća onih koji bi da pravo na mržnju postane njihovo osnovno pravo. O tome bi predsjednica trebala razgovarati sa šefovima svih tajnih službi, s premijerom i ministrima unutarnjih poslova i branitelja i pitati ih jednostavno, obično pitanje - što se događa? Kako oni misle da će izgledati ova zemlja, ako se pomiješaju teze pa se slobodom govora brani mržnja?

Mogla bi pozvati i Reinera da ga pita što je radio potpredsjednik Sabora u toj koloni? I samog tog potpredsjednika Ivana Tepeša bi mogla pitati da objasni što je radio u koloni koja pjeva ustaške koračnice? Mogla bi pozvati i ministra obrazovanja, pitati ga da li i što djeca saznaju o mržnji? Uči li ih itko toleranciji, životu s drugima, pojmu manjina? Nije dovoljno to što premijer misli da ako je on bio manjina u Kanadi, da se na isti način tretiraju manjine u Hrvatskoj. Ne, ovdje se organiziraju protesti u kojima manjinom postanu svi izvan huškačkog stroja koji predvodi poklonik ustaštva Velimir Bujanec, njen uzvanik s promocije koji u kaznenom dosjeu ima igru s narkoticima. Ne, njoj je najbitnije što su je uhvatili u razgovoru s osumnjičenim Zdravkom Mamićem. Jer inače ne bi razgovarala s njim. Na način da je prisluškuju. A ovo je samo početak...