Sigurno vam je poznato tzv. ‘pravilo 5 sekundi‘ prema kojem možete pojesti hranu koja vam je pala na pod, ali ste je pokupili za pet sekundi. No što znanost zapravo kaže o tome koliko hrana smije provesti na podu, a da i dalje bude sigurna za jelo?
Kao prvo, to najviše ovisi o tipu hrane koja vam je pala, a potom o mjestu na kojem ste ju ispustili, piše Daily Mail.
‘Vlažna‘ hrana poput komada lubenice, jabuka i nekih vrsta mesnih narezaka, u kraćem vremenu privlače više bakterija od, primjerice, suhih keksa ili čipsa. Stoga za tu vrstu hrane vrijedi pravilo ‘što je kraće hrana bila na podu, to bolje‘.
Istraživanje je pokazalo da se u 100 mililitara vode u lokvi na pločniku nalazi oko 30.000 bakterija, uključujući fekalne bakterije i E. Coli, koje se preko cipela unose u vaš dom i onda mogu prijeći na hranu koju slučajno ispustite na pod.
Iako pranje hrane pod mlazom tekuće vode može ukloniti neke vidljive čestice poput prašine ili dlaka, to neće isprati klice koje je hrana pokupila na podu, bez obzira na to koliko je vremena provela.
‘Nažalost, pravilo o pet sekundi je mit‘, kaže dr. Wendi Lebrett, specijalistica interne medicine i gastroenterologije. O porijeklu ‘pravila o pet sekundi‘ pisali su i prehrambeni mikrobiolozi Brian Sheldon i Paul Dawson u svojoj knjizi ‘Jeste li upravo to pojeli?‘
Oni smatraju da je sve možda krenulo još s Džingis Kanom koji je od svojih podanika zahtijevao da jedu hranu koja je pala na pod. Druga je mogućnost da je sve počelo u kulinarskom showu Julie Child iz 1960-ih, u kojem je ona pokupila palačinku koja joj je pala na pod i kazala gledateljima da je i dalje savršeno sigurna za jelo.
Studija Sveučilišta Rutgers iz 2016. analizirala je četiri vrste hrane: lubenice, kruh, kruh s maslacem i gumene bombone. Njihovi su nalazi otkrili da lubenica na sebi ima najviše klica (97 posto) nakon primjene pravila od pet sekundi, dok su kruh s maslacem i običan kruh imali 94 i 82 posto bakterija. Gumeni bomboni na sebi su imali 62 posto bakterija nakon što su proveli na podu pet sekundi.
No, valja znati da štetne bakterije postoje na svakoj površini s kojom dolazimo u dodir i da se one prenose na hranu istoga trena čim s njom dođu u kontakt. Taj proces traje manje od sekunde, a hrana djeluje poput magneta na bakterije poput salmonele, E. Coli, listerije, pa čak i fekalnih čestica koje mogu izazvati probavne poteškoće poput proljeva i povraćanja.
Bakterije se vrlo lako hvataju na hranu zahvaljujući malim strukturama zvanim fimbrije, koje funkcioniraju poput onih dlačica koje gusjenicama omogućuju da se popnu na drvo. Studija Sveučilišta Clemson iz 2007., koju je proveo Paul Dawson, došla je do sličnih zaključaka i pokazala da se bakterija zalijepi za hranu istoga trena čim dotakne pod.
Dawson i njegov tim eksperimentirali su bacajući narezanu salamu na različite površine na podu uključujući pločice, drvo i tepih. Otkrili su da je više od 99 posto bakterijskih stanica prebačeno s pločica na salamu nakon samo pet sekundi.
Unatoč tome što je znanost pokazala kako brzo se bakterije prilijepe za hranu, Donald Schaffner sa Sveučilišta Rutgers kaže kako misli da će ‘pravilo o pet sekundi‘ opstati.
‘Ljudi stvarno žele da to bude istina. Svi to rade. Mi svi jedemo hranu koja je bila na podu‘, kaže Rutgers.