ZAGREB - Rijetke molekule ugljika, nazvane Buckminsterfulleren, otkrivene su prvi put 1985. godine u laboratoriju Sveučilišta Rice u Houstonu. Iako su znanstvenici koji su ih otkrili vjerovali da se radi o potpuno novoj formi ugljika, kasnije je buckminsterfulleren otkriven i u prirodi, no u neznatnim količinama.
Njihovo otkriće označilo je praktični početak razvoja nanotehnologije , jer se ubrzo ispostavilo da potencijalno posjeduju raznolike primjene u kemiji i fizici materijala. Sastoje se od 60 atoma ugljika i imaju oblik poput nogometne lopte, a specifične su jer unutar loptaste strukture mogu sadržavati manje atome i molekule, koji mogu znatno mijenjati kemijska svojstva te molekule.
S obzirom na sve češću i širu primjenu buckminsterfullerena, znanstvenici sa Sveučilišta Paris Sud u Francuskoj pokrenuli su prije par godina istraživanje o potencijalnoj štetnosti na organizam sisavaca, čije su rezultate objavili prošli tjedan u časopisu Biomaterials , prenosi Gizmodo .
Rezultati su bili potpuno neočekivani. Umjesto ikakve zabilježene štetnosti po organizam štakora, znanstvenici su zamijetili da su štakori kojima su davali buckminsterfulleren u malim dozama živjeli čak dvostruko duže od štakora u kontrolnim grupama, koje su bile hranjene normalno.
Znanstvenici su podijelili štakore u tri grupe koje su uzgajali u identičnim uvjetima, osim ishrane. Prva grupa dobivala je samo normalnu hranu, druga grupa dobivala je i malo maslinovog ulja, a treća je u malo maslinovog ulja dobivala i 0,8 miligrama buckminsterfullerena po mililitru.
Prva grupa imala je prosječni životni vijek od 22 mjeseca, druga od 24 mjeseca, a grupa koja je primala buckminsterfulleren imala je životni vijek od čak 42 mjeseca.
Ipak, znanstvenici napominju da se radi o samo jednom istraživanju, i da će biti potrebno još nekoliko istraživanja prije nego što svi veselo počnemo zalijevati svoje salate sa maslinovim uljem obogaćenim buckminsterfullerenom.