Vrtoglavica, zamagljen vid, pulsirajuća bol u glavi kao nakon jakog pijanstva, mučnina i umor koji može trajati danima... Ovi i slični simptomi poznati su svima koji pate od migrene, a takvih je oko milijardu ljudi na planetu. Migrena je treći najčešći poremećaj u svijetu i treći najčešći uzrok invaliditeta. Smatra se da godišnji neizravni trošak migrene zbog izostanka s posla i smanjene produktivnosti samo u SAD-u iznosi oko 19,3 milijarde dolara (što ne uključuje značajne troškove liječenja). No to kako moždana aktivnost dovodi do migrene već dugo je zagonetka koja zaokuplja znanstvenike.
Studija na miševima, nedavno objavljena u prestižnom časopisu Science, sada nudi naznake o neurološkim događajima koji izazivaju migrene. Sugerira da kratko "zamračenje" mozga, kada se aktivnost neurona isključi, privremeno mijenja sadržaj cerebrospinalne tekućine, prozirne tekućine koja okružuje mozak i leđnu moždinu. Ova promijenjena tekućina, sugeriraju istraživači, putuje kroz prethodno nepoznati anatomski put do živaca u lubanji gdje aktivira receptore za bol i upale, uzrokujući glavobolje.
- Migrena zapravo tako štiti. Bol je zaštitna jer govori osobi da se odmori, oporavi i spava - rekla je za Nature voditeljica studije dr. Maiken Nedergaard, neuroznanstvenica sa Sveučilišta u Kopenhagenu i suvoditeljica Centra za translacijsku neuromedicinu Sveučilišta u Rochesteru.
- U ovoj studiji opisujemo interakciju između središnjeg i perifernog živčanog sustava uzrokovanu povećanim koncentracijama proteina koji se oslobađaju u mozgu tijekom epizode širenja depolarizacije, fenomena odgovornog za auru povezanu s migrenama. Ova otkrića daju nam mnoštvo novih ciljeva za suzbijanje aktivacije osjetilnih živaca kako bismo spriječili i liječili migrene i ojačali postojeće terapije - pojasnila je dr. Nedergaard.
Studiju objavljenu u Scienceu komentirao je i hrvatski znanstvenik Srećko Gajović.
- Glavobolje su ogroman zdravstveni problem koji značajno utječe na kvalitetu života, zato se svaki napredak u tom području promatra s velikim zanimanjem. Zanimljivo je da sam mozak nikad ne boli, jer nema receptora za bol, nego se zbivanje u mozgu treba odraziti na njegovu periferiju, gdje odgovarajući periferni živci tada "zabole". Osim neugodnosti koju izaziva, bol je važan zaštitni mehanizam, tako ovim putem organizam dobiva ključnu poruku o zbivanjima u mozgu - rekao je prof. dr. Srećko Gajović, v.d. ravnatelja BIMIS-a - Biomedicinskog istraživačkog središta Šalata.
- Novina koju predstavlja nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Science predstavlja razjašnjavanje poveznice zbivanja u mozgu i reakcije perifernih živaca. Do sada se smatralo da signalne molekule moraju napustiti zaštićeno okružje mozga kako bi došle do perifernih živaca, ali u ovom istraživanju se pokazala anatomska prečica, kojom te molekule otopljene u cerebrospinalnoj tekućini mogu doći do perifernih ganglija smještenih odmah uz lubanju. Ovakav specifični smještaj omogućuje perifernim ganglijima "očitavati" stanje mozga i reagirati, stvarajući bol, na promjene koje se tu događaju. Nažalost, koliko god koristan taj uvid perifernih ganglija bio u smislu bolne reakcije, doprinosi i sveopćem fenomenu glavobolja, kao i migrena. Ipak, razumijevanje povezanosti mozga s perifernim uzrokom boli otvara nove zamisli namijenjene mogućoj terapiji svih vrsta glavobolja - naglasio je Gajović.
Neka istraživanja sugeriraju i da je migrena nasljedna. Tako su dr. Kári Stefánsson, izvršni direktor islandske biofarmaceutske tvrtke deCODE Genetics, i njegovi kolege prošle jeseni u časopisu Nature Genetics identificirali genske varijacije koje izgleda utječu na to hoće li ljudi razviti migrene ili ne. Istraživači su analizirali DNK 1,3 milijuna ljudi s Islanda, iz Danske, Velike Britanije, SAD-a i Norveške, od kojih je oko 80.000 doživjelo migrenu. Pronašli su 44 varijante gena povezane s migrenom, od kojih 12 nikad prije nije opisano. Među njima, tim je otkrio da je rijetka varijanta gena PRRT2, koja pomaže regulirati signalizaciju između neurona, povezana s velikim rizikom od migrene s aurom i epilepsije.
S druge strane, čini se da rijetke varijante gena koje potiskuju funkciju gena SCN11A i KCNK5, koji igraju ulogu u prijenosu natrija i kalija između stanica, štite od obje vrste migrene (s aurom i bez nje). - Otkrića poput ovog trebala bi ponuditi značajnu nadu za stanovništvo koje pati od migrene. Trenutačni tretmani ne uklanjaju u potpunosti sklonost razvoju migrene, tako da ima puno prostora za bolje tretmane - rekao je Steffansson za New Scientist.