Hajduk mi je žena, a Dinamo ljubavnica, manirom alfa mužjaka u mirovini Vilson Džoni i dandanas se pred navijačima "bijelih" ponekad mora pravdati zašto je prije više od četrdeset godina prebjegao u tabor velikog suparnika. Za deset godina u bijelom dresu Džoni je osvojio osam trofeja, tri jugoslavenska prvenstva i čak pet kupova, prije nego što je 1978. godine, na vrhuncu igračke moći, pretrčao u Dinamo i začas predstavama osvojio zagrebačku publiku.
Otišao je razočaran Hajdukovom ponudom, i premda se u Dinamu zadržao samo jednu sezonu - već sljedećeg ljeta po njega je došao Schalke - pokazat će se kako je ostao dovoljno dugo da pomakne granice. Otvorio je vrata transferima s Poljuda u Maksimir i iz Maksimira na Poljud, ti su prijelazi zatim još izvjesno vrijeme nastavili podizati prašinu, jer protagonisti su bili zvijezde i navijački ljubimci, ali do danas je to presvlačenje bijelih i plavih odora već preraslo u rutinu, i zapravo ne uzbuđuje šire mase. Narativ o ženi i ljubavnici napucan strašću prepustio je u međuvremenu mjesto sterilnoj priči o tržišnom gospodarstvu.
"Bio sam na nekoliko turnira s Hajdukom pa sam tako otišao i na jedan turnir s "bijelima" u Ivanić Grad. Došao sam autobusom Hajduka, a iz Ivanića sam otišao autobusom Dinama u Zagreb", osvijetlio je Nikola Moro stvarnost u kojoj plivaju današnji Dinamovi i Hajdukovi talenti. Moro se iz rodnog Solina u metropolu preselio već u tinejdžerskoj dobi.
Odbio Mamićev ugovor
Marko Brkljača ofenzivni je vezni igrač rođen 2004. godine, i upravo se sprema nastaviti niz skokova iz bijelog u plavi svijet. Hajdukovi skauti procijenili su ga ekstra talentom, oko kojeg bi se isplatilo graditi projekt za budućnost, ali klub nije bio spreman pratiti ugovorne zahtjeve Brkljačina kampa. Narušiti ljestvicu plaća u slučaju mladog igrača značilo bi otvoriti vrata financijskoj anarhiji, očito je ocijenio Lukša Jakobušić. I tako će se u rizik velikog ugovora za novog wunderkinda upustiti Dinamo.
Uspije li u Maksimiru, Marko Brkljača postat će Vilson Džoni među tinejdžerima, dakle igrač koji pomiče granice, jer gotovo svi dosadašnji pokušaji dva najpopularnija kluba da pronađu sreću u tuđem dječjem vrtiću završavali su fijaskom. Prvi takav bučan pucanj u prazno datira iz 2002. godine, kada je Zdravko Mamić pohvatao konce vlasti u maksimirskom klubu i počeo klubu liferovati igrače iz vlastite agencije. Teo Kardum, tada 16-godišnji Hajdukov kadet na glasu kao sin vjetra, preselio se iz Splita u Zagreb i ubrzo kao Dinamov posuđeni igrač završio na kaljenju u zaprešićkom Interu, zajedno s Lukom Modrićem i Vedranom Ćorlukom.
U momčadi Josipa Kužea nekoliko je puta ušao s klupe, i kao džoker čak zabio neke golove za Dinamo, ali nije dočekao ozbiljnu priliku. Zašto? "Zato što nisam htio potpisati novi ugovor s Mamićem. Da jesam, ostao bih. Prvi ugovor s njim potpisao sam još kao član Hajduka, dok sam bio dijete. Kada sam navršio 18, trebalo je potpisati novi, ali ja sam odugovlačio, nisam želio, i zato nisam nastavio u Dinamu. Bila je to moja krivnja", pogledao je Kardum u retrovizor karijere u razgovoru za Dalmatinski portal. U tom retrovizoru nakon Dinama nekoliko zanimljivih toponima, Varteks, Libourne i Nyon, onda ozljeda i povratak u zavičaj, na rekreaciju u dresu Zmaja, Omladinca, Dugopolja i Jadrana iz Tučepa.
Dubrava kao vrhunac
Da ne ispadne kako prekriženih ruku promatra Dinamovu krađu djece iz njegove škole, Hajduk se ubrzo odlučio revanširati sličnom janjičarskom akcijom, ali to je tek ispao debakl. Talentirani napadač zvao se Stipe Glasović, i "plavi" su ga kao 13-godišnjaka priveli u svoju školu iz Opuzena. Kao mladi reprezentativac koji je dijelio svlačionicu s Lovrenom, Badeljem i Kalinićem, tada 17-godišnji Glasović puno je obećavao, ali pod svjetlima reflektora zablistao je tek 2016. godine. Daleko od nogometnog terena, kao sudionik pjevačkog reality showa X Factor Adria skupio je zanimljiv broj poklonika.
Kada se na priču o Kardumu i Glasoviću već počela hvatati prašina, serijal o bjeguncima 2010. godine nastavio je Marko Grčić, dotad kapetan Hajdukovih kadeta. On je iz Splita pretrčao u Zagreb, jer su mu "plavi" na potpis ponudili višegodišnji profesionalni ugovor, dok je Hajduk oklijevao i licitirao sa stipendijskim ugovorom. Rasplet? Poslije školovanja u drugoj Dinamovoj momčadi, danas 29-godišnji Grčić u nastavku karijere nije dobacio dalje od Sesveta i Dubrave.
Zasad se boljom srećom ne može pohvaliti niti Jakov-Anton Vasilj, 20-godišnji vezni igrač, koji je još prije pet godina s Poljuda stigao u Maksimir, i proljetos je omirisao prvoligašku konkurenciju, odigravši nekoliko partija na posudbi u Lokomotivi. Kao igrač u razvojnim godinama, Vasilj još stigne pronaći afirmaciju na velikoj sceni, što se teško može predvidjeti Luki Pasaričeku, defenzivnom veznjaku i članu mladih reprezentacija, koji se nezadovoljan statusom 2016. preselio iz plavog u bijeli tabor. U Hajduku, međutim, nije dočekao ozbiljniju priliku i izgubio mu se trag nakon posudbi u Rudešu i Dubravi.
Špikićeva partija flipera
Dario Špikić (23) rijedak je primjer mladog nogometaša koji je dionicu između dva kluba odradio kao partiju flipera: Dinamo - Hajduk - Dinamo. Uvjeren da će lakše pronaći afirmaciju u Hajduku nego u Dinamu, on se u paketu s vršnjakom Juricom Prširom 2018. godine preselio u Split, ali niti jedan nije isplivao među seniorima, i na vrata za poslugu iskrali su se natrag, prema Gorici. Špikić se u međuvremenu vratio u Dinamo i korak po korak gradi svoj status krilnog napadača u momčadi Ante Čačića.
Hajdukov odgovor na Vilsona Džonija sredinom osamdesetih zvao se Stjepan Deverić. Nakon dvostruke krune '82 i osvojenog Kupa godinu dana poslije, Deverić je kao trofejni igrač potpisao za Hajduk i od kluba se oprostio osvojivši trofej, Kup 1987. Dvadesetak ljeta poslije Niko Kranjčar će u Splitu biti dočekan kao heroj i osvojit će s Hajdukom naslov hrvatskog prvaka. Vodstvo kluba povjerovat će zbog toga da su i Dinamovi tehnološki viškovi dovoljan adut za napad na titulu: kupovali su Splićani redom Darija Jerteca, Marijana Buljata i Danijela Hrmana, ali nisu se približili trofeju.
Euforija zbog Jeličića
Dinamo je dotad već učvrstio status trofejnog monopolista, tako moćnog i potkovanog da Hajdukove uzdanice, poput Franka Andrijaševića, kupuje praktično iz samilosti, pomažući "bijelima" da izbjegnu bankrot. Andrijašević je u Dinamu skupio petnaest nastupa uz tri gola, no većinu svog zagrebačkog vremena zapravo je provodio na posudbi u Lokomotivi, ne stigavši zakotrljati navijačku euforiju kao Joško Jeličić, kada je 1993. osvanuo u Maksimiru kao velika zvijezda i ključni Hajdukov igrač, ili Srđan Mladinić, otpisano Hajdukovo dijete i strijelac nekoliko eurogolova za Dinamo u velikim derbijima...
