Početkom godine, kada su mnogi svoj sitniš i zaboravljene kune masovno nosili u banke ne bi li ih zamijenili za novu nadolazeću valutu, ovaj ih je mladi par iz Zagreba revno skupljao. Razbijali su štedne kasice, a kako bi došli do nekih, žrtvovali su i vlastite eure. Zahvaljujući njihovu Sitnišu, brendu nakita koji su zajedno pokrenuli, hrvatska se kuna možda prestala upotrebljavati, ali se neće zaboraviti. Riječ je o Loreni Kovačec (23) i Leopoldu Šaljanu (28). Lorena je završila školu za dentalnog asistenta, a Leopold je završio preddiplomski studij zračnog prometa na Fakultetu prometnih znanosti. Evo kako su stvorili Sitniš.
"Sitniš je ideja nastala krajem 2022. godine, u vremenu kada su se odbrojavali zadnji dani hrvatske kune kao službene valute Republike Hrvatske. U povodu toga odlučili smo na što kreativniji i unikatniji način sačuvati naše stare kovanice i samim time simbol hrvatske nacionalnosti", rekli su nam.
"Nakit Sitniš predstavlja stabilnost, povezanost s korijenima i naslijeđem koje se ne zaboravlja. Njegova ljepota i značenje traju, čuvajući bogatstvo kulturne baštine. Svaki komad nosi svoju priču, ima vlastito značenje i ljepotu koja nadilazi trenutačne modne trendove", stoji na njihovoj internetskoj stranici.
Trenutno u ponudi imaju narukvice, naušnice, ogrlice, nanogice te privjeske čiji je glavni motiv upravo nekadašnji hrvatski sitniš. Materijal od kojeg je nakit izrađen je nehrđajući čelik, kovanice su pozlaćene ili poniklane, a neki modeli imaju perlice i kristaliće. Kako kaže par, najteži im je bio početak jer su se susreli s novim stvarima o kojima nisu znali puno, no pokretali su ih znatiželja, ljubav i ambicija.
Izradili prototip
"U kreiranje brenda krenuli smo s vizijom toga što želimo da predstavlja te koju priču i poruku da nosi. Najzahtjevnije nam je bilo napraviti prototipove proizvoda te smo u to uložili najviše vremena. Oko prototipova smo imali pomoć, a kasnije brendiranje i ostatak kolekcija radili smo i kreirali samostalno. Najljepši dio tog procesa završeni su prototipovi, odnosno ideje koje smo uspješno realizirali", opisali su nam.
Budući da je njihov nakit izrađen od kovanica koje se više ne proizvode, zanimalo nas je kako do njih dolaze. Otkrili su nam da su uspjeli osigurati veliku zalihu kovanica, a često im se i kupci sami ponude i izraze želju da im ih pošalju.
"Svaku kovanicu imamo u svim godinama te se naše originalne modelirane kovanice lijevaju, a izliveni komadi su ti koji idu u prodaju. Nitko nam do sada nije samoinicijativno poslao kovanice. Primili smo mnogo upita treba li nam koja kovanica i da bi nam ih rado poklonili, no nama to nije bilo potrebno jer smo na vrijeme osigurali zalihe", kažu.
Kovanice su počeli odvajati i spremati čim su došli na ideju o brendu, tako da im sada njihova nabava ne predstavlja problem, a kako bi sakupili sve godine, osmislili su i posebnu taktiku.
"Veće zalihe osigurali smo preko poznanika, kojima smo na neki način radili i uslugu s obzirom na to da se većini nije dalo ići do banke ili pošte zbog sitniša koji bi se zavukao na dnu torbice, džepova, novčanika i slično. Kreirali smo u Excelu tablicu s kovanicama i svim godinama te smo tako bilježili one koje imamo i koje nam još nedostaju", opisali su.
Kako kažu, dio kovanica nakupili su tijekom godina, a da bi do njih došli, morali su razbiti vlastite kasice prasice ne bi li tom sitnišu pružili jednu drugačiju svrhu. Obitelj i prijatelji kovanice su im donosili u vrećicama.
Sitno na dnu torbice
"Od obitelji i prijatelja dobili smo male vrećice po pedesetak kovanica koje su pronašli, a da niti nisu znali da ih imaju, u torbicama, autu ili džepovima, te su bili lijeni nositi ih u banku. Često su nas zvali kada bi pronašli pokoju kovanicu govoreći kako ih je to odmah podsjetilo na nas! Nekima smo kune razmijenili eurima, a neki su nam ih darovali", opisala nam je Lorena.
Najteže su, dodaje, dolazili upravo do gotovo svima najomiljenijeg "mede", kovanice od pet kuna.
"Ta je kovanica većini bila najdraža, pa su se nekako i najteže od nje opraštali", dodala je Lorena.
Gotovo cijeli proces izrade nakita odvija se u njihovoj radionici, a samo lijevanje kovanica u radionicama suradnika.
"Originalne kovanice prvo se obrađuju tankim metalnim pilicama kojima dobivamo željeni oblik. Potom se poliraju pastom i četkicom kako bismo dobili što glađi i sjajniji izgled. Polirane i pripremljene kovanice šaljemo suradnicima na lijevanje i pozlaćivanje, čime dobivamo predivnu zlaćanu boju kovanica", opisali su nam cijeli proces.
Dodaju da im je najzahtjevniji dio posla, ujedno onaj koji im oduzima najviše vremena, modeliranje kovanica, a trajanje ostatka procesa ovisi o vrsti nakita koji izrađuju. Sve što prodaju, rade ručno sami, a inspirirani su svjetskim trendovima.
"Lorena je ljubiteljica nakita te prateći trendove u svijetu mode i modnih dodataka pronalazi inspiraciju za slaganje kolekcija za čiju realizaciju je zaslužan i Leopold", podijelili su.
Kako da im je želja bila stvoriti poseban, unikatan proizvod, a godine koje su ugravirane na kovanicama i koje inače označavaju kada su izrađene, čine nakit još posebnijim i unikatnim.
Što kupci žele
"Najčešće je ta godina simbol godine rođenja. Kupac može tražiti kovanicu s određenom godinom te ako je kovanica dostupna, možemo ispuniti zahtjev, no ako nije, onda to, nažalost, ne možemo. Mnogi misle da godinu možemo ugravirati ili slično, no naš nakit je napravljen isključivo prema originalima", opisali su nam.
Ističu kako su im najveća podrška od prve ideje do prve realizacije bili obitelj, prijatelji, ali i okolina koja je vrlo pozitivno reagirala na njihove proizvode i sve što rade, a imaju još mnoge planove.
"Planiramo proširiti ponudu i usavršiti kvalitetu naših proizvoda. Imamo puno ideja i one se s vremenom razvijaju. Već radimo na novim kolekcijama i materijalima. Vjerujemo da će Sitniš uvijek ostati brend koji će biti prepoznat kroz sentimentalnost i ljubav prema domovini", rekli su za kraj.
Svoje proizvode promoviraju i putem društvenih mreža, a na Instagramu i TikToku postali su pravi hit zahvaljujući lijepoj priči i ljubavi prema hrvatskim kunama i lipama.