U trkačkom je svijetu ovih dana zabilježeno da je Norvežanin Jonas Felde Sevaldrud bos, po snijegu, istrčao polumaraton za 1:44:58 i time postavio novi svjetski rekord u bosonogom trčanju.
Sevald je trčati bos počeo motiviran dobro znanom knjigom “Born to Run”. Prije no što je pročitao knjigu, pripovijeda, imao je problema s motivacijom za treninge, pogotovo otkako je počela pandemija. Inspirirala ga je ideja da trči bos.
U “Born to Run” novinar Christopher McDougall prati život i svakodnevne trkačke navike meksičkih Tarahumara indijanaca koji su poznati po trkačkoj izdržljivosti jer im je trčanje, zapravo, način života, tako žive generacijama. Tarahumare trče bosi ili tek u skromnim sandalama.
“Ali, ja živim u Norveškoj …, a Norveška zimi zbilja nije najbolje mjesto da biste krenuli trčati bosi. Ipak, nisam dopustio da me to zaustavi.”, zadovoljno je komentirao Jonas Felde Sevaldrud.
'Nije tako loše'
Krenuo je polagano, trčeći u početku po nekoliko kilometara i iznenadio se, kaže, da trčati bos dok je vani temperatura ispod nule i “nije tako loše iskustvo”. Nakon nekog vremena tražio je veći izazov, odlučio se pripremiti za bosonogi snježni polumaraton. I ne samo pripremiti polumaraton, negoli pokušati oboriti rekord. Do sad je polumaraton bos po snijegu najbrže istrčao Wim Hof, 2007. Trebalo mu je 2:16:34.
Hof je dobro poznato ime, popularizirao je kupanje u ledenim vodama, tisuće ljudi ohrabio da se zimi kupaju u morima, rijekama, jezerima. O tome drži seminare, piše knjige, razvio je svoju metodu disanja u hladnoj vodi. Hof je istrčao polumaraton u Laponiji zimi, bosonog, samo u kratkih hlačama, na -30 Celzijevih stupnjeva, pliva 80 metara ispod površine leda, naravno bez neoprenskog odijela. Jednom je proveo dulje od 70 minuta stojeći u ledu…
Za razliku od Hofa, Sevald je bosonogi polumaraton po snijegu istrčao obučen u majicu dugačkih rukava i tajice.
Prije no što je krenuo priželjkivao je rezultat od 1:50:00, što bi bilo 26 minuta bolje od Hofova.
Odustao u prvom pokušaju
Manji mu je problem predstavljala hladnoća, teže je bilo izboriti se s oštrim ledom koji mu je ozlijedio kožu. Zato je u tom prvom pokušaju da obori rekord odustao na desetom kilometru.
Oporavljao se par tjedana od ozljeda, potom vratio. Ovaj put je za polumaraton izabrao dan kad je sniježilo, podloga je bila puno mekša, što će reći i bitno lakša za stopala. Polumaraton je istrčao s prijateljem koji je trčao ispred njega i sve zabilježio kamerom kako bi rezultat mogao poslati Guinnessovom odboru za registraciju svjetskih rekorda. Zaustavio se nakon pet kilometara provjeriti stopala. Bila su dobro. Za druge provjere, nakon istrčanih deset, počela se ljuštiti zadebljana koža, ali nisu krvarila. Na šesnaestom kilometru počeli su problemi s većom hladnoćom.
Trčeći osamnaesti kilometar bio je već ozbiljno zabrinut jer - više nije osjećao tu veliku hladnoću. Pomislio je da je to možda stoga što su stopala već utrnula, dijelom smrznuta. Bojao se ozeblina, no ipak je nastavio do kraja.
- Stopala su prokrvarila, ne puno, nešto prije samog kraja. Ipak, to nije bilo ni izbliza onome kako sam prošao nakon samo prvih deset kilometara, kad sam u prvom pokušaju skidanja rekorda odustao od polumartona. Ovo je bilo odlično - sumirao je bosonogi pobjednik.