Tragom pritužbi nekih čitatelja, katoličkih vjernika kojima je za vrijeme misnoga slavlja, odnosno prilikom sklapanja crkvenog braka onemogućen ulazak u crkvu sa psom, pokušali smo doći do odgovora zašto je tomu tako, piše Slobodna Dalmacija.
Istodobno, pojedini su župnici izražavali nezadovoljstvo zbog želje za fotografiranjem sa kućnim ljubimcima, počesto dotjeranim i ukrašenim vrpcama kao da su djeca, u prostoru Hrama Božjeg nakon razmjene bračnih sakramenata. To je nedopustivo i blasfemično, poručili su, aludirajući na uvođenje životinja u crkveni interijer. Iznimka su, saznajemo, samo psi vodiči za slijepe osobe koje žele prisustvovat i misnom slavlju.
S druge strane, Biblija je puna primjera nježnog ophođenja prema životinjama, pa to može biti razlog za zabunu kod vjernika, koji ih počinju i u vjerskom segmentu tretirati kao članove obitelji. Primjerice, sveti Roko se po predaji razbolio od kuge i bio je odbačen od ljudske zajednice. U šumskoj osami u koju se sklonio, nalazeći utjehu u molitvi i preživljavajući od bilja koje bi ubrao, samo ga je jedan pas svakodnevno pohodio, donoseći mu u zubima komad kruha.
I sveti Franjo Asiški i sveti Filip Neri bili su naklonjeni životinjama, a kroz povijest mnoge slike govore o toj povezanosti. Ipak, životinjama - pa čak i onim najprivrženijima poput pasa - ne možemo pridavati status istovjetan ljudima. Treba ih poštivati i za njih se brinuti, ali biti svjesni činjenice da samo čovjek kao najuzvišenije Božje djelo može ostvariti besmrtnost, to jest milost uskrsnuća.
Samim tim znak križa na humku čovjeka ima smisla, dok bi ista stvar u slučaju pokapanja životinje bila groteskna, pa i blasfemična, jer život psa ili druge životinje prestaje u trenutku njezina materijalnog kraja, poručuje don Mladen Parlov, profesor na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Splitu.
Susret s Kristom, a ne društveni događaj
- Svetu misu ne smije se tretirati kao društveni događaj, nego bliski susret s Gospodinom Isusom. Stoga prisustvo životinje koja se ponaša nagonski a ne razumski može poremetiti misno slavlje, osim ako je ta životinja dresirana i u službi čovjeka, poput psa-vodiča slijepih.
Gospodin je, doduše, uzdigao cijeli pali svemir, dio kojega su i psi i sva druga živa bića, ali oni za razliku od čovjeka nemaju besmrtnu dušu. Imaju neke emocije, pa i duše, ali ipak su niža stvorenja od čovjeka i moramo biti svjesni tih razlika. Osobno je u mojoj obitelji uvijek bilo pasa, brižno se prema njima odnosimo, ali ipak nikad ne bih dopustio njihovo fotografiranje u crkvi, čak i u jedinstvenim životnim prigodama poput razmjene svetih bračnih sakramenata. Ima puno drugih mjesta gdje se može dokumentirati i fotografijom ovjekovječiti taj sretni dan sa ljubimcem izvan Božjeg doma – kazao je ugledni profesor i svećenik, dometnuvši:
Neumjesni simboli na humku
- Problem je, zapravo, što su se ljudi jako otuđili jedni od drugih, pa osjećaje koji im nisu uzvraćeni u obitelji i(li) od drugih ljudi transferiraju na životinju u svojoj blizini. Što se pak tiče pokapanja tijela životinje, ono treba biti dostojanstveno, nipošto bacanje u smeće. No, humak ne treba obilježiti kršćanskim simbolima jer je to neumjesno – smatra don Mladen Parlov.
Od predsjednika udruge "Prijatelji životinja", koja promovira prava životinja i poziva na očuvanje njihova fonda kroz vegetarijansku i vegansku prehranu Luke Omana, pak, na upit o tome smatraju li da psi i drugi ljubimci mogu u crkvu, dobili smo oprezno priopćenje.
- Životinje su dio obitelji. Vrijeme je da se prestane obiteljima govoriti tko ne bi trebao biti njezin dio. Ona se stvara ljubavlju i međusobnom povezanošću i neka svaka obitelj sama odluči koga će uključiti u svoju zajednicu i smatrati punopravnim članom.
Danas je psima dozvoljen ulazak u kafiće, tramvaje i prodavaonice, i normalno je da životinje budu uz svoje skrbnike, a da se zabrane rade samo tamo gdje je to zaista opravdano. Također, logično je da neke obitelji svog psa žele pokopati kao i sve druge članove svoje obitelji. Smatramo da se te stvari trebaju uzeti u obzir – drži Luka Oman.