Kada smo birali vrstu koju ćemo povezati s Rabom, bili smo na mukama. Četiri konjića na dva kvadratna metra, male sipice, grancigule na svakom koraku, razna riba, a i biljni svijet je šarolik, izbor nije bio lagan. Ipak nakon susreta s velikim ugorom na Ćutinu on se nametnuo u prvi plan. Obitava u čitavom Jadranu, obično na kamenitom dnu, pa ne možemo reći da je karakterističan za Rab. Ipak, veličina i zaigranost Ćutinskog ugora, izdvojili su ga kao logičan izbor.
Ugor ima dugo, cilindrično tijelo i glatku kožu bez ljuskica. Tijelo je sluzavo. Ugor (lat. Conger conger) je morska riba iz porodice congridae ili zmijolikih riba, red jeguljke. U Hrvatskoj ga još nazivaju grongo, školjar, gruj. Zakonom o zaštiti riba izlov ugora manjeg od 70 centimetara je u Hrvatskoj zabranjen. To su velike morske jegulje koje mogu narasti do približno 2,75 m u duljinu, iako je većina manja od 2 m.
Danju se skriva u zaklonu rupa u stijenama ili na umjetnim podlogama, poput olupina, stupova, cijevi, zidova luke itd. Noću lovi plijen. Jako je proždrljiv pa često guta obrok koji mu jedva stane u usta, zbog čega može uginuti uslijed gušenja. Hranu većinom ne bira i jede sve što je hranjivo.
Leđna peraja počinje neposredno iznad vrha šiljastih prsnih peraja i proteže se duž cijelog tijela, spajajući se s repom i analnim perajama. Dvije male nosnice nalik cijevi upadljive su na vrhu njuške. Ugori su obično plavkaste boje sa svjetlijom donjom stranom. Osnovna boja može varirati od svijetlosive do posve crne, a sve to ovisi o terenu na kojem obitava. Svi ugori imaju bijele točkice po bočnim stranama tijela. Može ga se naći od europskih obala Atlantika preko Sredozemnog do Crnog mora.
Život ugora završava reprodukcijom jer se toliko iscrpe da ostanu bez životne energije. Ženke na velikim dubinama izbacuju preko tri milijuna jajašaca.
Ugor se najčešće lovi parangalima i na pušku, a cijenjeni je sastojak brudeta. Krv ugora je otrovna, ali ne u tolikoj mjeri kao kod jegulje.
