Ako je paklu, onda je prošao kroz svih devet njegovih krugova, pa na jedan od jezičaca plamena vječnoga vatrenoga ognja upravo pali svoju cohibu pridržavajući je desnom rukom, dok mu se lijevoj ljuljuška napola prazna čaša ružice s Vange. Ako je u raju, onda mu je cohibu zapalio sveti Petar osobno, a sveti Martin i sveti Vinko nadmeću se koji će mu natočiti više, obojica u rukama držeći po bocu ružice s Vange.
Nakon hiže mazanke, kumrovečke drvenjare čije su grede bile povezane blatom pa omalane modrom galicom, rezidencija Bijela vila na Velom Brijunu na kojoj je proveo 30 godina, bio je drugi pravi dom Josipa Broza Tita - partizanskog vođe, antifašista, omraženog komunističkog diktatora, kome kako drago, ali i neosporno svjetskog plejboja, hedonista i bonvivana.
Jedna se stvar, međutim, promijenila nije - Vanga, otočić s rezidencijom nasuprot njegove Bijele vile u koju je bježao u intimu i primao samo najdraže goste. Za koji dan će biti točno 44 godine kada je otišao s otoka - 29. kolovoza 1979. godine, na 6. konferenciju šefova država i vlada nesvrstanih zemalja u Havanu i više se nikada nije vratio. Nestala je od tada čitava njegova država, njeni se narodi zakrviše, pa i on od njihovog voljenoga vođe postaše prezreni diktator i ubojica.
Od šetnice kojom je s rukama na leđima zamišljena pogleda uprta u pod opijen idejama revolucije polako koračao prema vinskom podrumu s drugom Fidelom Castrom, opijajući se tamo dalje tekućim krepostima, nakon što je otpravio Nehrua i Nassera da po svijetu šire ideju nesvrstanih o "Trećem svijetu", do salona u kojima je pričao viceve caru Haile Selassié i kraljici Elizabeti, držao bukvice Hruščovu, Brežnjevu i onom neotesanom Ceausescu i ljetne terase na kojima je namigivao Gini Lollobrigidi i Brigitte Bardot, kuhinje u kojoj je mijesio tijesto za štrukle za Sophiju Loren, a ona njemu uzvraćala špagetima milaneze, sjenica usred vinograda u kojoj je Elizabeth Taylor pričao priče o svojim bitkama, dok se na Sutjesci njezin muž Richard Burton valjao po blatu glumeći ga u jednoj od njih. Vrijeme na Vangi ostalo je zamrznuto u svojem originalu, neotvorena je to boca duha prošloga vremena, zajedno s objektima, predmetima, namještajem, bocom ružice i posljednjom nezapaljenom cohibom.
Nije nam bilo lako doći tamo, s obzirom na to da se radi o štićenom objektu, pod strogim je nadzorom državnih vlasti i čuvana dobro naoružanim vojnicima. Nakon što smo ishodili sva potrebna odobrenja, prošli sigurnosnu provjeru i čvrsto obećali da ćemo fotografirati samo izvana, krenuli smo u operaciju - Vanga!
Kao u nekom niskobudžetnom trileru čija će se radnja kasnije zakomplicirati, dok silazimo s broda iz Fažane, na obali Veloga Brijuna po dogovoru nas dočekuje naš vodič, gospodin Martin iz "Državnih nekretnina", s bijelim šeširom i tamnim naočalama prebire pogledom po masi, sve dok nam se ne sretnu pogledi. Srdačno se pozdravljamo pa ulazimo u golfersko električno vozilo kojim nas vozi prema uredu. Svakome bi sa strane bilo jasno da smo ovdje po nekom poslu, ne iz puke turističke znatiželje, iako se osjećamo uzbuđeno kao 251. delegacija koju će upravo primiti Maršal.
Jurimo 30 na sat cestom bez prometnih znakova, slijeva brijunski muzej, ispred njega u staklenoj "garaži" parkiran Titov Cadillac, poklon kanadskih iseljenika, desno na obali kuća kojom pogledom tražimo najčešćeg gosta - Radu Šerbedžiju, a ugledamo mu prijatelja Damira Urbana kako ljenčari na trijemu. Stajemo 100 metara dalje, ispred mletačkoga kaštela s finim atrijem, gdje ljudi iz Državnih nekretnina imaju sjedište, uz vojsku, ukupno ih 13 gospodari državnim rezidencijama koje smo naumili posjetiti i odvojeni su u potpunosti od Nacionalnog parka Brijuni.
Paul Kupelwieser, austrijski industrijalac koji se bavio čelikom, 1893. godine kupio je ada malarične Brijune i preobrazio ih u mondeno ljetovalište. Kaštel u čijem atriju pijemo kavu ugostio je, priča nam Martin, mnoge svjetski poznate ljude.
- Tu su spavali Thomas Mann i James Joyce, u onom apartmanu je bio Luciano Pavarotti, zbog korpulentnije građe za njega je napravljen poseban krevet. Apartmani 5 i 6 bili su 2010. godine rezervirani za Angelinu Jolie, ali se tada bila stvorila prevelika pompa, pa je odgodila dolazak za godinu kasnije, no tada je odsjela u Vili Brijunki - priča nam srdačni Martin, a onda, nakon rakijice od mandarina koju od voća iz Titova rajska vrta spravlja njihova inženjerka Ivana, krećemo prema našem golferskom vozilu..
Prolazimo posred razgledničkih brijunskih pejzaža, kraj golf-igrališta i morskog jezerca, koje je služilo kao ribnjak za ribolov Tita i njegovih gostiju s dobro njegovanim kapitalcima, fale samo srne i mufloni koji su se zbog ljetne žege sklonili u hladovinu. Omamljenost motivima prekida klasična vojna kapija pred koju stižemo, salutira nam dvojac u vojnim odorama, pa protokolarno traži dokumente, znajući tko smo, jer smo zasigurno jedini gosti toga dana, možda i tjedna.
- Idete na Krasnicu? - pita vojnik, koristeći Vangino drugo, "hrvatskije" ime.
Propuštaju nas u još famozniji dio otoka. Stajemo ispred Bijele vile sagrađene za Tita 1953. godine koja je služila kao njegova rezidencija, uz vilu Jadranku i vilu Brijunku, koje su ugošćivale visoke uzvanike. Ovdje su voljeli boraviti i hrvatski predsjednici, Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i nešto manje Ivo Josipović, dok takve navike nije imala Kolinda Grabar-Kitarović, kao ni aktualni Zoran Milanović. Kraj vile se spuštamo na mol gdje nas čeka vojni gliser sa sjedalicama poput sedla i 450 konjskih snaga. Tjesnac čije valove lomimo zabranjena je zona za nautičare sve od Velog Brijuna do Vange na koju pristajemo. Lijevo je plaža na kojoj se kupao maršal i njegovi gosti, a na obali sjenica u koju su se zaklanjali od sunca. Od dvojice koji su nas dočekali, jedan vojnik će nas pratiti čitavo vrijeme. Staze su sve uže, a vegetacija raznolikija i bujnija. Pričalo se da Tito osoblju nije dao orezati nijednu granu već im je govorio da onu koja se ispriječi na stazu, samo povežu k drugima. Dolazimo do prve zgrade, tamo nas dočekuje gospođa Branka, koja je ovdje domaćica od 1985. godine. Ona zna najdublje brijunske tajne, ali ih zna dobro i tajiti, jedva smo iz nje izvukli koliko ima brijunskoga staža.
- Tu vam je taj ribarski salon u kojemu su Tito, Naser i Nehru dogovori Nesvrstane, koje su potom parafirali na Bijeloj vili - pojašnjava Martin pokazujući prema prvom kamenom zdanju.
Terasa je ukrašena amforama, lijevo je Titova sjenica, prvi objekt sagrađen na Vangi. U kutu Ribarskoga salona još je bačva isklesana iz kamena, te dugi stol s 18 stolica. Iz salona se ulazi se ulazi u Slovensku sobu u kojoj je Tito običavao čitati novine te dalje u kuhinju, a Indonezijski salon, koji se također nalazi u kompleksu, otvorenoga je tipa i ima dva ventilatora. Šećemo uskim stazama prema rezidenciji, odnosno kabinetu u kojemu je osim salona za primanje i spavaća soba za Tita i Jovanku, prolazimo kraj šterne, a potom i privatnih morskih orgulja, te dolazimo do glavne zgrade. Uokolo su skulpture eminentnih umjetnika, tako i dječak s ribom Antuna Augustinčića, te prepoznatljivi motivi minulih vremena, bombaša i udarnika između kojih su rimske dolije. Četiri su ulaza u zgradu, mi ulazimo na jedan od sporednih. Bit će da je tu bila maršalova radna soba, uočavamo uredsku fotelju koja ima utičnicu za struju i prekidače, zaključujemo da se radi o grijanoj sjedalici iz sedamdesetih godina, no to ja samo jedan od brojnih fascinantnih detalja na koje ćemo naići u ovoj raskoši na pustom otoku. Ulazimo u makedonski salon, opremljen umjetninama Makedonske škole rezbarije, tu je Tito parafirao najvažnije dokumente za bivšu državu, a gosti se upisivali u knjigu dojmova. Ovdje je i biblioteka u kojoj su knjige na policama posložene točno kako ih je slagao Tito, uočavamo veliki atlas svijeta, među tomovima ozbiljne literature mjesto je našla "Giga Barićeva", roman Milana Begovića.
Prelazimo u salon za sastanke opremljen Meblovim plastičnim stolicama koje su se tu našle nakon renovacije, a Tito time nije bio oduševljen jer su mu bile premoderne. Na zidovima su brojne umjetnine, od originala Ede Murtića do replike Pabla Picassa. Iz ovog salona se ulazilo u prostoriju koja je bila Titov fotolaboratorij, poklon J. F. Kennedyja iz 1962. godine. Tu se, osim što je Tito pasionirano razvijao fotografije koje bi uslikao, provodila provjera, odnosno cenzura materijala koji bi snimili gosti. Uočavamo zastarjele klimatizacijske uređaje, doznajemo da su oni ugrađeni za vrijeme predsjednika Tuđmana.
Ulazimo u prostranu spavaću sobu, u središnjem dijelu je veliki Titov i Jovankin krevet, kraj njega, zanimljivo i dječji krevetić, dvije fotelje kojima se dižu podlošci za noge nakon što se uprete u naslonjač. Na zidovima originalni Ivan Lacković Croata i Emanuel Vidović. Nismo zavirili u bife koji je također u sklopu sobe. Kupaonica je renovirana, prilagođena današnjim vremenima, ali je masažni salon još uvijek u originalu, isto kao i vaga na kojoj je maršal kontrolirao svoju težinu. U sklopu sanitarnog čvora je i brijački salon, odnosno frizeraj s dvije stolice.
Uspinjemo se na terasu s koje se pruža panoramski pogled na otočni kompleks i bogatu floru, prema moru je visoka crnogorica između koje vidimo brod sa znatiželjnim turistima kojima je plov dozvoljen samo sa strane otoka koji gleda prema otvorenom moru. Nazire se i otočić Grunj, nenastanjen, ali s dobro skrivenim ukopanim bunkerom s kojega se brinulo o Titovoj sigurnosti.
Iz kabineta za posebne goste šećemo prema dijelu otoka za najposebnije. Tamo su smještena dva podruma i Titove - gorice, odnosno oko 1000 čokota vinograda malvazije, muškata i merlota, voćnjak mandarina, limuna, naranči i drugi nasadi o kojima brine inženjerka Ivana. Vanga izgleda poput broja osam, a ovaj dio smješten je u tom drugom dijelu jednoga od dva osmičina kruga. Stazama kojima je Tito goste vozio u svojem četverosjedu s guvernalom još su postojane linije koje iscrtavaju stazu. Na početku svakoga reda vinove loze piše sorta. U sredini je sjenica s kamenim postoljem i neki tekst na zagorskom dijalektu, pa piše nekako ovako: V crlenoj su zemlki zregolane grude...
Pridružujem nam se Ivana te nas vodi u glavni podrum. Ovdje ona od Titova grožđa pravi vino, od mandarina rakiju. Opreme kojom raspolaže ne bi se posramio kakav ozbiljan ambiciozan vinar. Iz gornjega dijela gdje je postrojenje, spuštamo se u uzemljeni dio s arhivskim vinima, tamo na je tisuće boca kakvih se više ne može kupiti nigdje, ima najdraže Titove ružice, njemu najdražega rozea s Vange. Boce su uglavnom iz šezdesetih godina, a ovdje su pohranjene i one koje je Tito dobivao na poklon. Iz ovoga podruma idemo u drugi tzv. stari podrum, na pedesetak metara dalje, također je kameni, ali intimniji. U njemu je sala za degustaciju, a uzemljenom dijelu također mnogo boca. Ovdje je dobro vođeni dnevnik za sve naslove, piše u njemu tko je i kada ponuđen kojim vinom.
Fotografije Tita s Richardom Burtonom, Elizabeth Taylor, Sophijom Loren i drugim ondašnjim zvijezdama nastale su upravo ovdje. Zidovi su to iza kojih su donašane neke od najbitnijih odluka za poredak bivše države, a moguće i važne za tadašnji svjetski poredak. Listamo dnevnik neprocjenjive vrijednosti. Nailazimo na vino zavedeno u knjige 1971. godine, piše da je to poklonjeno Elizabeth Taylor, a sorta ja slovenska - Zlata trta. Prema istoj evidenciji pisanoj krasopisom ovdje je 1958. dočekana Nova godina, a pio se šampanjac Cordon Rouge. Zatim piše - 1950. godine: "ptujski Šipon poklonjen kraljici Elizabeti". No, kako Vanga tada još nije bila sagrađena, a kraljica je prema službenim zabilješkama na Vangi bila 1972., ostalo je nejasno kako se u zabilješci našla ta godina.
Prije pet godina NP Brijuni napravio je plan kojim bi se Vanga jedan dan u tjednu otvorila turistima na vođenim VIP turama, međutim, Vlada RH to nikada nije odobrila. Sve je manje stranih delegacija koje posjećuju ovaj skriveni kutak, a on se svejedno održava gotovo jednako predano kao dok je ovim stazama šetao sam maršal.
