Na planini Kholat Syakhl ('Planina smrti') u sjevernom Sibiru u veljači 1959. godine dogodila se misteriozna tragedija koja do danas motivira istraživače da analiziraju podatke i pokušaju objasniti što se zapravo dogodilo.
Ekspedicija koja se sastojala od devetero mladih ruskih studenata (sedam mladića i dvije djevojke), koji su imali dosta iskustva u penjanjima na planine, je krenula na izlet koji ih je koštao života. Spasioci koji su krenuli u potragu za njima mjesec dana nakon što je s mladim planinarima izgubljen kontakt, su u blizini vrha planine pronašli šator u kojem su studenti boravili prije nego su nastradali. U šatoru se nalazila sva oprema koja je bila potrebna za preživljavanje u teškim klimatskim uvjetima, jer je temperatura na planini bila oko 24 stupnja ispod ništice. Međutim, planinari su iz nepoznatih razloga pobjegli iz šatora glavom bez obzira i umrli od pothlađivanja nekoliko kilometara dalje.
Prorez na ulazu u šator je bio zakopčan, a šator je bio prorezan nožem da bi se napravio prolaz kroz koji su članovi ekspedicije pobjegli.
Šator kojeg je služba spašavanja pronašla 2. veljače 1959. bio je razrezan iznutra
Dvoje studenata je pronađeno mrtvo nekoliko kilometara dalje od šatora pod snijegom dok su vjerojatno pokušavali da se puzeći kroz snijeg vrate nazad do šatora. Ostali su se ukopali u sklonište pod snijegom pokušavajući na taj način preživjeti. Većina mladih ljudi nije imala nikakve vidljive ožiljke na koži, ali su pretrpjeli teške unutrašnje ozljede. Njihova odjeća je sadržavala količinu radijacije koja je veća od normalne. Neki od pronađenih alpinista su bili potpuno odjeveni, a ostali polugoli. Tijelo jedne od djevojaka iz grupe koja se sklonila pod snijegom nije imalo jezika ni očiju.
Sreću je imao student Juri Judin, koji je zbog bolesti ekspediciju napustio nekoliko dana prije nego se dogodila tragedija i otišao kući.
Juri Judin grli Ljudmilu Dubininu u trenutku napuštanja ekspedicije zbog bolesti
Službeni sovjetski istražitelj ovog slučaja je zaključio da su mladi ljudi bili žrtve 'nepoznate prirodne sile koju nisu bili u stanju nadvladati'. Privatno je tvrdio svojim poznanicima kako misli da se radilo o ljudima koje su ubili izvanzemaljci.
Ovih dana je izašla nova knjiga o 'incidentu na Diatlovom prolazu' (područje na kojem se dogodila nesreća se danas zove po vođi ove ekspedicije) i hollywoodski film kojeg je snimio Renny Harlin.
U filmu glume Holly Goss i Gemma Atkinson u ulogama mladih američkih studenata koji odlaze na Ural da istraže što se zaopravo dogodilo 1959. godine
Postoji više potencijalnih objašnjenja što se moglo dogoditi, a među njima je teorija da su se studenti posvađali među sobom i da je možda došlo do borbe mladića za naklonost djevojaka. Okolnosti poput ovih, kad je mala grupa ljudi izolirana od svijeta u uvjetima koji mogu nepovoljno utjecati na psihu, daju razlog da se pretpostavi da je ovaj faktor odigrao ulogu u ovoj tragediji.
Članovi ekspedicije pripremaju kamp 2. veljače 1959. Fotografija je pronađena na filmu koji ostao u šatoru
Jedna od mogućnosti je da su ih napali medvjedi, ali je činjenica da nisu pronađeni tragovi životinja. Moguće je i da se dogodio neki bizaran incident kad je sovjetska vojska ispalila projektil (navodno je tamo testirano tajno lasersko oružje) ili je avion proletio u blizini i preplašio ih. Moguće je i da su ih napali bjegunci iz obližnjeg logora za političke zatvorenike.
U periodu kad se tragedija dogodila prijavljeno je i više pojava neobjašnjive svjetlosti na nebu, a posljednja fotografija na filmu fotoaparata koji je pronađen u šatoru, prikazuje nekakvu svjetlost na noćnom nebu.
Neki vjeruju u teoriju da su mlade ruske studente ubili jetiji, jer je taj kraj poznat po narodnoj priči o zlokobnoj 'zlotaya babi' (zlatnoj babi).
Zanimljivo je da je područje na kojem se incident dogodio dvadesetak godina kasnije bilo zatvoreno za javnost zbog navodnog ispuštanja opasnih kemijskih sastojaka u okoliš prilikom vojnih pokusa.