KAKO SAM U JEDNOM DANU BEZ IMALO MUKE ZARADIO TISUĆU EURA Bilo mi je neugodno koliko su mi novca ostavili

Spomenuo sam već da je posao conciergea jedan od najstresnijih. Zaboravio sam reći da držimo rekord u još jednoj kategoriji: plaćama. S obzirom na razinu stresa i opseg gotovo nenabrojivih poslova koje moramo raditi, definitivno sam potplaćen. Zimi. No, ljeti je posve drugačija priča.

Direktor svakog pojedinog hotela autonoman je u stimulacijama zaposlenika, no nepisano je pravilo da concierge dobiva 15 posto od svake dogovorene usluge za gosta hotela, bilo da je riječ o dogovaranju izletničkih aranžmana, najmu jahti ili ekskluzivnih automobila, pribavljanju ulaznica za rasprodane koncerte ili slanju gostiju u pojedine restorane. To je uzajamni odnos koji odgovara i gostu, koji želi najbolju moguću uslugu, i pružatelju usluga, koji jedva čeka takve elitne goste dubokog džepa, ali i nama posrednicima.

Obasipanje novcem

Odgovara i hotelu, osim u slučajevima kad sklapamo poslove s agencijama s kojima hotel nema službeni dogovor. No, ponekad treba znati vraški dobro improvizirati da se posao završi, a da gost bude zadovoljan. Iznimno zadovoljan. A za to je potrebno zaobići i neka pravila.

Premda su u bivšoj državi, nakon dobre turističke sezone, čak i bellboyi (nosači prtljage) mogli uštedjeti za novi auto, doduše ‘stojadina’ ili ‘jugića’, danas se gosti više ne razbacuju. Pojava opće krize osjetila se i u turističkom sektoru. Nema garancije da ćeš biti nagrađen za sve te ludosti koje izvodiš, koje od tebe svi očekuju, a koje zapravo nisu zavedene nigdje u opisu radnog mjesta. Ako si malo snalažljiviji i ako ti se dogode dobri gosti, oni široke ruke, još uvijek je moguće imati uspješnu sezonu. Dvije-tri tisuće eura uz redovitu plaću zaradit će svaki dobar concierge, a ja čak i nešto malo više.

Naravno da postoje ti slavljenički momenti kad u jednom danu digneš i po tisuću eura, ali to su zbilja rijetki biseri. Pamtim, jednom sam na aerodromu našom hotelskom limuzinom pokupio nekog imućnog Britanca, uglednog poslovnjaka. Došao je na Jadran s obitelji i na putu prema hotelu smo se zapričali. Malo o klimi, povijesti mjesta, mentalitetu ovdašnjih ljudi, nezaobilaznoj temi - ratu, krizi i ostalim stvarima, kako to već ide. Drugi dan je tražio da njega i obitelj provedem po mjestu i budem im privatni vodič. Da se razumijemo, to uopće nije u opisu mog radnog mjesta, ali hotel takvim VIP gostima pokušava maksimalno ugoditi pa sam i ja, eto, tako bio - iznajmljen.

Zgodna kći

Na kraju se ipak ispostavilo, hvala Bogu, normalnim ljudima. Uglavnom, naše je cjelodnevno druženje bilo vrlo ugodno. Ne znam jesam li spomenuo da je čovjek imao poprilično zgodnu kćer, ali i cijela je naša komunikacija bila prijateljska. Zajedno smo ručali, raspredali o različitostima i sličnostima između naših kultura. Bilo mi je neugodno koliko su mi novca ostavili. Priznajem, to je bilo najlakše zarađenih tisuću eura u mom životu.