U zadnje dvije godine godine smo imali prilike igrati razne rebootove starih franšiza ili dugoočekivane nastavke. Je li to bilo zbog manjka kreativnosti i samim time originalnosti ili su ključne bile promjene vlasnika prava vjerojatno nikad nećemo saznati. Ja sam se odlučio osvrnuti na neke naslove i/ili serijale koji su još uvijek na čekanju, a koje bih volio vidjeti u novom ruhu.
Kao što sam rekao, od 2011. na ovamo nastavak i/ili reboot su imali: DmC: Devil May Cry, Hitman Absolution, Max Payne 3, Duke Nukem Forever, Diablo III, XCOM: Enemy Unknown, Tomb Raider i sigurno još neka na koju sam zaboravio. Bilo koja priča o oživljanju starih franšiza ne bi imala smisla bez da se spomene alfa i omega reboota, Fallout 3 iz 2008. isto kao i Starcraft II iz ne tako davne 2010. Neke su imale više, a neke manje uspjeha no sve su nam dale uvid u to kako naše omiljene igre iz mladosti izgledaju u “HD rezoluciji”.
Bez nekog posebnog redoslijeda, krenuo bih sa serijalom Vampire: The Masquerade. U vrijeme dok vampiri nisu bili totalni mainstream i vrebali iz svakog medija, mogli ste igrati fantastični akcijski RPG Vampire: The Masquerade – Redemption. Fantastična priča koja se protezala kroz nekoliko stoljeća, zarazni odlično balansirani gameplay i nezaboravni likovi su bili ono što me tjeralo da ju prođem nekoliko puta. Sam po sebi Redemption je bio odličan, no ono što je uslijedilo bilo je još bolje. Četiri godine nakon originala (2004.) izlazi Vampire: The Masquerade – Bloodlines , meni osobno jedna od najboljih igara koje sam ikad igrao. Izdavanje je očigledno bilo užurbano tako da je u prodaju praktički puštena beta verzija sa stvarno puno bugova, no oni su ubrzo ispravljeni i Bloodlines je zasjao u punom sjaju. Čak 6 rasa čije razlike nisu samo kozmetičke, već se razlikuje i gameplay, razni načini igranja (70% igre je moguće završiti bez sukoba), izvrsni likovi, dijalozi i priča, možda najbolja atmosfera u igri ikad i još puno, puno toga. Iskreno mogao bi do kraja stranice pisati samo o Bloodlinesu, no ipak treba spomenuti i druge. Nažalost, iako uživa kultni status, Bloodlines nikad nije postao financijski hit, developer Troika se nedugo nakon toga raspao i teško da će u dogledno vrijeme doći do oživljavanja, no gledajući što Bethesda čini sa RPG-om iz prvog lica često se zamislim što bi moglo biti kad bi oni dobili licencu.
Još jedan serijal koji se bavi vampirima (obećajem da ih nema više) je Legacy of Kain. Serijal sa prijelaza stoljeća obuhvaća 5 naslova (Blood Omen 1 i 2 , Soul Reaver 1 i 2, te posljednji Defiance). Izuzetno zamršena, no svejedno zanimljiva i atmosferična priča se proteže kroz 4 jaka nastavaka (Blood Omen 2 je izuzetak, radili su ga drugi developeri, te ostaje “crna ovca” serijala) gdje glavni protagonisti putuju kroz vrijeme i bore se protiv vlastite sudbine. Izuzetno je zabavno gledati isti svijet u nekoliko različitih vremenskih razdoblja, u kojima se vide i vaše odluke. Soul Reaver, kao možda i najbolji izdanak, je, što su kasnije i priznali razni developeri, utjecao na brojne buduće akcijske avanture poput God of Wara, Castelvanije (za PS 3 i Xbox 360) i drugih. Brojni drugi nastavci i rebootovi su najvaljivani i zatim otkazivani, a one koje zanima više o tome mogu pregledati ovaj fantastični članak koji u detalje secira cijelu franšizu. Loša vijest je ta da zadnja igra koja je počela razvoj za PS 3 i Xbox 360, a završila ga kao PS 4 launch naslov otkazana zauvijek, no dobra vijest je da će multiplayer komponenta igre ipak zaživjeti kao stanalone naslov. Nosgoth je MMO akcijska igra koja je trenutno u zatvorenoj beta fazi, a očekujemo ga tokom 2014.
Ne tako davno smo spominjali mogućnost povratka Crasha Bandicoota na Playstation, a to je nešto što bi ogroman broj igrača želio vidjeti i zaigrati. Teško je očekivati da bi mu se kao developer posvetio Naughty Dog, ipak su se oni s njim raskstili davnih dana, no dati ga u ruke nekom sposobnom timu bi, sigurni smo, urodilo odličnom igrom. Čak i kada bi se novi Crash preoblikovao u indie 2-D naslov igrao bih ga odmah prvog dana. Očigledno je žanr čistog platformera, ako se izuzmu Super Mario naslovi na Nintendu, u potpunosti prešao u takvo okruženje. Koga ne bi obradovalo skakutanje po kutijama, skupljanje jabuka ili jahanje malog tigra po kineskom zidu. Activision, molim vas, vratite nam Crasha!!!
FPS žanr je trenutno jedan od najzasićenijih na tržištu, no svi nekako forsiraju realnost i imaju simulacijski karakter (neke više, a neke manje). Meni fale vremena Unreal Tournamenta i Quakea. Vremena kada si trčao okolo i skakao u bestežinskom stanju gađajući protivnike bacačem raketa, koji ih ispaljuje nekoliko istovremeno
Vremena gdje si motornom pilom vijao okolo neprijatelje kao piliće. Vremena kad je internet bio dial-up, pa se za multiplayer igranje okupljalo u igraonama i učionicama informatike za LAN igranje…e to su bila vremena (sad se osjećam staro…). 2005. je izdan zadnji pravi Quake, a Unreal Tournament 2007. što je previše vremena za ovakve naslove. Ukoliko se pogleda koliko se igara danas vrti na raznim oblicima Unreal i Quake Enginea onda je krajnje vrijeme da konačno i dobijemo igre koje su za sve to zaslužne.
Kako je očigledno da je Resident Evil serijal pomalo zastranio predlažem da se oživi davno zaboravljeni Dino Crisis. Jednostavno je danas malo igara/filmova/serija/xyz sa dinosaurima, što je meni neprihvatljivo (mora da su ih vampiri sve pojeli). Za one koji možda ne znaju Dino Crisis je igra za originalni PS, a zapravo predstavlja RE sa dinosaurima. Izdana je 1999. nakon čega je uslijedio još bolji nastavak godinu dana kasnije na istoj platformi. Treći nastavak je izašao 2003. kao Xbox ekskluziva, no bio je toliko loš, da je možda i odmogao prodaji konzole. Možda sam pristran jer sam velik fan Jurassic Parka, koji je izašao taman “u pravo” vrijeme za mene, kad su me takve stvari najviše zanimale, no činjenica je da je ovaj također kultni hit Capcom zaboravio čim je izašla loša inačica, za koju su u konačnici sami krivi. Krajnje je vrijeme da se ili preda štafeta sa licencom ili prihvate posla oko oživljavanja dinosuara u visokoj rezoluciji.
Za kraj ovog “biblijski dugog” štiva želim spomenuti još neke igre koje su mi ostale u sjećanju i kojima sam se vraćao dugo nakon što su postale “stare”. Onimusha, serijal kojio je obilježio PS 2 sa izvrsnom grafikom i sustavom borbe. Najlakše ga je opisati kao DMC bez Dantea i njegovih pištolja, već sa samurajima, njihovim mačevima i bliskoj borbi.
Svakako treba spomenuti i Baldur’s Gate koji je uz Diablo stvorio hack & slash, a zadnji mu je nastavak bio još 2004. i to isključivo za konzole (iako je nedavno portan na PC). Jedan serijal ovakve važnosti zaslužuje da ga PC vidi ponovo u najboljem izdanju. Star Wars: Battlefront će, na sreću uskoro dobiti reboot i to od tvoraca Battlefielda, tako da sam barem njega, sav sretan, mogao izostaviti sa ove nostalgičen liste.
Nevjerojatna rijetkost je odlična igra za koju jednostavno ne želim nastavke niti rebootove, no moram ju spomenuti. Chrono Trigger je, lako moguće, jedna od najboljih igara svih vremena (prihvaćeno mišljenje, a i moje osobno) i kao takvu ne želim da se nastavlja, nanovo izmišlja ili na bilo koji drugi način mijenja.
Savršena je takva kakva jest i bez problema joj se mogu vratiti takvoj kada god poželim. Svi koji vole RPG kao žanr savjetujem da ju isprobaju, pogotovo zato jer je od 2011. dostupna i za mobitele. Slična je situacija i sa Final Fantasyem VII kojeg Square-Enix muze do zadnje kapi. Mislim da vrijeme da se legedne ostave tamo gdje im je mjesto i prijeđe na stvaranje novih.
Sve ovo su bile igre koje su obilježile moje igraće iskustvo kroz godine, sigurno ih ima još, no ove su ostavile najdublji trag. Koje su vaše, poklapaju li se sa mojima ili ćete me zauvijek mrziti jer sam izostavio igru uz koju ste vi gubili dane? Izjasnite se u komentarima i neka nostalgična rasprava počne!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....