Istraživanje "Percepcija djece o utjecaju videoigara" koje su 2016. godine proveli Danijel Labaš, Ines Marinčić i Alma Mujčinović pokazalo je da 18 posto roditelja ponekad s djecom igra neke videoigre. U studiji koja je objavljena na temelju podataka spomenutog istraživanja konstatirano je da zajedničko igranje roditelja i djece u sebi ima "ogroman preventivni medijsko-pedagoški potencijal". Tu konstataciju podupiru čak tri međunarodne studije.
Istraživači sa Sveučilišta Arizona State objavili su početkom 2013. godine studiju koja je pokazala da zajedničko igranje može poboljšati komunikaciju među članovima obitelji. "Roditelji propuštaju veliku priliku kada sa svojom djecom ne igraju videoigre", rekla je tada jedna od autorica studije Elisabeth Hayes. Sinem Siyahhan, još jedna od autorica spomenute studije, kaže: "Lijepo je i kada djeca svoje roditelje mogu podučiti o igrama. Naše istraživanje pokazuje da dijeljenje tog iskustva pospješuje odnose u obitelji, učenje i opće dobro." Fan Zhang, postdoktorandica s Pedagoškog fakulteta pri Sveučilištu Simon Fraser u Kanadi, objavila je u siječnju 2018. godine članak u kojem je pokazala da međugeneracijsko zajedničko igranje videoigara može biti zabavna aktivnost koja mladima od 15 i više godina omogućuje ostvarivanje boljih odnosa s članovima svoje obitelji. Slične spoznaje donio je i članak iz 2011. godine koji je objavljen u časopisu "Journal of Adolescent Health", a koji se bavio poveznicama između ponašanja adolescentica, odnosa istih s roditeljima te zajedničkog igranja videoigara članova obitelji. On je, naime, pokazao da su djevojčice koje su sa svojim roditeljima igrale videoigre prikazivale više razine društvenog ponašanja.
Kako bismo doznali kako to izgleda kada se roditelji aktivno uključe u gaming živote svoje djece, razgovarali smo s pet poznatih očeva iz Hrvatske koji sa svojom djecom igraju videoigre te u nastavku donosimo njihova iskustva i spoznaje.
Joško, Noa, Toma i Jakov Lokas: Volimo sport, NBA 2K i FIFA-u
Toma (14) i Jakov Lokas (11), sinovi poznatog scenarista i televizijskog voditelja Joška Lokasa (49), jako vole 'peglati' videoigre. "Cijeli su svoj život okruženi društvenim igrama pa im je skok u sferu videoigara bio poput najznačajnijeg otkrića", rekao nam je 49-godišnji Joško te dodao da je njegovo najstarije dijete, 19-godišnja kći Noa, također dugi niz godina igrala videoigre, ali da ih je napustila zbog studija. "Toma i Jakov počeli su igrati s nekih sedam, osam godina. Naravno, pokušavali su ih igrati i prije toga, ali s manje ili više uspjeha. Igrali su sve od kuglanja na Nintendo konzolama, preko Tekkena i Minecrafta do Battlefielda i Grand Theft Auta. Svega je tu bilo", šali se Joško.
Lokas kaže da njihovo igranje ovisi o tome koliko su opterećeni drugim obavezama. "Obojica se bave sportom pa su dosta zauzeti. No, kada imaju više slobodnog vremena, onda i malo više potegnu. Kada su zatrpani obavezama, onda igraju puno manje", pojašnjava. "Bojim se da su i ovi pandemijski uvjeti u kojima živimo pridonijeli tome da se klinci povezuju preko online igara."
Igra koja dominira kućanstvom Lokasovih nedvojbeno je NBA 2K, a njome trenutno dominira Toma. "Jakov i ja ga pokušavamo pobijediti i Jakov mu je još nekako i blizu. Mene obojica pobijede", rekao je Lokas te dodao da je njihov obiteljski turnir organiziran po principu "pobjednik ostaje". "Znamo igrati ili jedan-na-jedan ili s ekipama", pojasnio je Lokas.
"Ono što mi je super u NBA 2K je što Jakov i ja biramo neke današnje zvijezde, a Toma bira npr. Orlando iz ere Tracyja McGradyja i s njime nas razbije. Drago mi je što obojica i preko igre mogu upoznati genijalne igrače NBA lige koji su danas u Kući slavnih. Kako sva trojica volimo gledati NBA, onda je to nekako time i zanimljivije", rekao je Lokas te dodao da sa sinovima NBA 2K najčešće igra navečer dok svi zajedno čekaju da počne prijenos NBA lige s istočne obale Sjedinjenih Američkih Država.
I Toma i Jakov su natjecateljski orijentirani pa s verbalnim provokacijama (eng. trash talk) počnu i prije utakmica. "Nemaju milosti", otkriva Lokas te dodaje da upravo to zezanje tijekom igranja najzabavniji dio njihovih gaming druženja.
Joško kaže da su prije NBA 2K serijala voljeli igrati i FIFA-u te da su najviše voljeli igrati Voltu, točnije mali nogomet. "Trikovi u igri bili su odlični i sama igra nam je zbog toga dugo bila favorit. No, onda je kroz sport u kuću ušla košarkaška lopta, a samim time je ušla i u svijet videoigara", pojašnjava Lokas.
Scenarist i voditelj navodi da njegovi sinovi pored NBA 2K rado igraju i "Call of Duty", "Battlefield", "Fortnite" i "PUBG". "Jakov rastura 'Grand Theft Auto V' i 'Subnauticu'. U njima je osobito uspješan", rekao je Lokas.
Lokas smatra da videoigre, poput mobitela i druge tehnologije, imaju pozitivne i negativne strane. "Dokle god djeca obavljaju prioritetne obveze poput škole i treninga, onda je i ograničeno vrijeme s videoigrama dobro. One su zabava koja to treba i ostati. Videoigre ne smiju zamijeniti druženje za stolom, knjigu, dobar film ili seriju", ustvrdio je te dodao da je na roditeljima da pripaze na vrijeme provedeno pred ekranom. "Vjerojatno svi mi roditelji razmišljamo na sličan način. Za djecu u njihovoj dobi za sve postoji vrijeme, pa i za videoigre. Svi znamo kako "samo sat" vrlo lako preraste u cijelu večer."
Natko i Lola Beck: Ja sam kćeri podrška i navijač
Lola Beck, petogodišnja kći Natka Becka, vodećeg specijalista u dječjoj bolnici Srebrnjak, tek je na početku svog gaming puta. Najviše igra igre skakanja i trčanja (eng. "Jump and Run") i srodne arkade. Beck nam kaže da se u Lolino igranje odmah uključio te da joj pomaže u nekim zadacima.
"Uvijek sam blizu, a najvažniji sam kada treba pobijediti zadnjeg 'bossa', tu sam bitan. Inače sve zadatke rješava sama. Ja sam joj podrška i navijač", otkriva nam 41-godišnji Beck i dodaje da je kći Lola inače vrlo natjecateljski orijentirana.
Beck na videoigre gleda pozitivno, ali ističe da je bitno odrediti koliko im se vremena daje. "Videoigre su dijelom zaslužne za to što ja jesam danas", dodao je. Poznati radiolog, kojeg je nedavno Hrvatska udruga za odnose s javnošću proglasila komunikatorom godine, kaže da je osobama koje i same ne igraju teško objasniti koliko igre mogu biti pozitivne. "Pomoću njih se razvijaju reakcije, logičko razmišljanje, manualno-vizualna koordinacija. Apeliram samo na to da se vrijeme pred ekranom ograničava, to smatram najvažnijim", zaključio je Beck.
Tomislav i Robert Pongrac: Uživamo u svakom trenutku
Robert Pongrac, 10-godišnji sin Tomislava Pongraca, 46-godišnjeg kreativnog direktora renomiranog hrvatskog studija za razvoj videoigara Gamepires, za igre se zainteresirao već kao petogodišnjak. Ništa čudno, reklo bi se, s obzirom na očevu profesiju. Kako se ono kaže - jabuka ne pada daleko od stabla. Videoigra koja mu je otvorila vrata digitalne zabave bila je "World of Tanks". "Prvi sam je put igrao s tatom tako da sam mu sjedio u krilu - on je vozio tenk, a ja sam pucao", rekao nam je Robert te dodao da igre više voli igrati na računalu. "Sada najviše igram 'Minecraft', a imam još i 'Grand Theft Auto 5', 'Red Dead Online', 'Among Us', 'Gas Guzzlers' i 'Scum'."
Tomislav nam kaže da je Robert pravi zagriženi gejmer te da svoje igračke pothvate prenosi na svom Twitch kanalu. "Kombinira igranje igara i gledanje drugih kako igraju kako bi o igrama koje voli naučio što više. Rekao bih da su igre sastavni dio njegova života", pojašnjava stariji Pongrac.
Zajedno su najviše igrali Gamepiresovu igru "Scum". "U 'Scumu' imamo svoj klan, radimo svoju bazu te se borimo rame uz rame protiv ostalih igrača. Robertu se to sviđa jer mi može biti ravnopravan, a ponekad čak i bolji od mene. Dobro je to za njegovo samopouzdanje. Ne osjeća se kao klinac već kao koristan član zajednice", pojasnio je Tomislav.
"Obično on sugerira što bismo mogli igrati, a ja vidim koliko je to u redu ili ne. Poprilično sam liberalan i ne mislim da igre mogu od njega učiniti lošu osobu, ali inzistiram da igru koju dobije odigra do kraja, a ne da skače s jedne na drugu. Super mi je gledati kako reagira na različite žanrove, a malo sam i zavidan kad vidim koliko se može uživjeti u neku igru", dodao je. "Vjerujem da mu je najdraža igra 'Minecraft', a da je druga 'Scum', u koju je dosad uložio oko 500 sati igre. Nema boljeg nego kada ti sin kaže da radiš dobar posao."
Tomislav kaže da su i on i Robert natjecateljski orijentirani te da sinu nikad ne popušta. "Ako želi pobijediti, mora se boriti. Najviše voli igrati protiv drugih igrača. Nekad, doduše, malo 'prilagođava' pravila da bi pobijedio, ali postaje sve bolji i bolji", šali se stariji Pongrac. "Jako volim pobijediti tatu i biti bolji od njega", nadovezao se Robert.
Tomislav videoigre vidi kao apsolutno pozitivnu stvar. "Ne samo da stimuliraju male mozgove već pomažu i u učenju. Robert me i znao pitati kako neke igre nešto rade, što je dovelo do njegovih prvih programerskih koraka", rekao je tata Pongrac te dodao da u Robertovoj sobi stoji pravilnik koji kaže da se prvo moraju riješiti školske obaveze te da nema igranja ako je soba u neredu. "Ako stvari u školi krenu lošije, onda slijede korekcije", kaže Tomislav.
Pongrac smatra da se većina roditelja "boji" videoigara te da se jako malo njih želi uključiti u tako nešto sa svojim djetetom. "Mene nije strah što on igra jer dosta često igramo skupa. U neku ruku, imam prijatelja koji će uvijek rado provoditi vrijeme sa mnom. Ponekad izgleda kao da idemo na zajedničko kampiranje, samo što trenutno ne možemo napustiti dom. To nas ne sprečava, međutim, da odigramo 'Scum' i upustimo se u neku avanturu. Obojica uživamo u svakom trenutku", zaključuje.
Lukas, Gregor, Patrik i Saša Cvetojević: Sinovi puno bolje igraju od mene
Lukas (13), Gregor (20) i Patrik (24), sinovi poduzetnika, investitora i televizijskog voditelja Saše Cvetojevića (50), vrlo su rano otkrili videoigre. "Čini se da svaka generacija sve ranije kreće u svijet digitalnog, a igre su prvo što ih privuče", rekao je Cvetojević te dodao da je "Minecraft" bio među prvim igrama koje su njegovi sinovi aktivno igrali. "Kasnije su gledali što igraju starija braća i prijatelji. Više su igrali pucačine, pogotovo one s realnijim ratnim temama, poput serijala 'Call of Duty'." Cvetojević kaže da su njegovi sinovi kasnije igrali i "World of Warcraft" i "Fortnite". "Patrik je neko vrijeme bio baš zagriženi gamer, streamao je na Twitchu i puno uložio u prateću opremu. I danas puno igra, ali više rekreativno. Vidio sam da je nabavio dobar gamerski stolac, što znači da se igra", šali se poduzetnik te dodaje da Gregor otišao u Sjedinjene Američke Države na studij te da nema toliko puno vremena za igranje.
Cvetojević kaže da je nekad znao igrati igre sa sinovima te da u kući još ima tri PlayStation konzole koje su povezane u mrežu. "Danas manje igramo zajedno, ali ponajviše zato što ih ne mogu pratiti. Volim igrati "Call of Duty", ali jednostavno sam preloš. Lukas i Patrik me srede snajperom dok iz okreta skaču sa zgrade", šaljivo će. "Ja sam dobar samo za kampiranje negdje i čekanje da netko naleti. Toliko su im refleksi i koordinacija bolji od mojih."
Cvetojević kaže da je Patrik oduvijek bio izrazito natjecateljski orijentiran. "Sva su se trojica natjecala u skijanju, tako da imaju taj kompetitivni duh", pojasnio je poduzetnik.
Cvetojević igre ne vidi kao nešto loše te kaže da ih je i sam puno igrao kao klinac. "Naravno, bitno je odrediti prioritete i paziti da se ne pretjera, pogotovo da se ne ode u ovisnost", pojasnio je te dodao da su igre poboljšale njegovo znanje engleskog jezika i dale mu specifičan pogled na svijet i rješavanje problema. "Trgovao sam mineralima i borio se s gusarima u nekadašnjem hitu 'Elite', a igrao sam i brojne avanture u kojima sam morao ozbiljno napregnuti mozak kako bih riješi problem i prešao na sljedeću razinu. Ekrani, računala, konzole, mobiteli i videoigre su tu i ostat će tu. Prihvatimo ih i iz njih izvucimo najbolje."
Asim te Dino i Leila Ugljen: Najbitnije nam je druženje
Dino i Leila Ugljen, 12-godišnji sin i sedmogodišnja kći televizijskog glumca Asima Ugljena ("Kud puklo da puklo", "Na granici") igranje videoigara otkrili su dosta rano. Asim to pripisuje činjenici da su generacija koja je rođena s "tipkovnicom i mobitelom". "Oboje su zavoljeli gaming preko 'Minecrafta', kao većina djece", objašnjava nam 38-godišnji Ugljen.
Ugljen kaže da je Dino, kao i sva djeca njegovih godina, zagriženi igrač videoigara te da uživa u "Fortniteu". Dino i Leila s Asimom igraju cijeli niz igara, od "Street Fightera" i "Overcooked" preko "Streets of Rage" i "Stardew Valleyja" do igara iz serijala "Legend of Zelda". Zajedno biraju što će igrati, a unatoč tome što igraju i brojne borbene igre, glumac kaže da ni on, a ni njegova djeca nisu natjecateljski orijentirani te da im nije bitno tko pobjeđuje. "Najbitnije nam je druženje", dodaje.
Glumac drži da je igranje videoigara super, ali da ju je bitno držati u kontroliranim količinama. "No, kako smo i supruga (Marta Bolfan Ugljen) i ja gameri, teško je klince prozivati za nešto što i sami radimo", šali se Asim. "Trudimo se napraviti neki balans između gaminga i ostalih stvari. Kao pozitivne aspekte igranja svakako bi izdvojio činjenicu da odlično barataju engleskim jezikom te da im se razvija mašta."
Ugljen roditeljima koji možda sa svojom djecom ne igraju videoigre sugerira da se uključe u hobi svoje djece. "Možda se ugodno iznenade", zaključuje glumac.
Sadržaj omogućava Hrvatski Telekom