Ne bih promijenio ništa od svojeg života, iako je nerijetko bio čisti pakao kada sam bio dječak, a i ja sam katkad dijete iz pakla - te godine i taj život napravili su od mene čovjeka kakav sam sada. Nadam se, također, boljeg čovjeka.
Ovako piše senator Scott Brown , čovjek koji je u sječnju 2010. godine iznenadio Ameriku kada je neočekivano pobijedio u utrci za sjedalo na Capitolu, upražnjeno smrću Edwarda Teda Kennedyja. Osobito što je to bilo u Massachusettsu, državi koja u Senat nije poslala republikanca od 1972. godine.
Sad je opet u žiži jer u svojoj upravo objavljenoj autobiografiji “Svemu uprkos” (Against All Odds) prvi put otkriva da je, uz obiteljski kaos, bijedu i glad, u djetinjstvu bio žrtva fizičkog i seksualnog zlostavljanja.
Prvi udarac pijanca
“Do 18. godine selio sam se 17 puta, živio u najmanje 12 različitih kuća, koje su pripadale rođacima i svakom čovjeku za kojeg je moja majka bila u to doba udana. Nikada nisu bile naše.” Browna majka udavala se četiri puta. On je bio sin iz prvog braka, iz drugog je imala kćer.
“Ono što me je spasilo bili su moji prijatelji, suigrači u timu, treneri, čak i policajci i suci”, zaključio je Brown.
Rastao je u radničkim naseljima u okolici Bostona. Kada mu je bilo pet godina, rekli su mu da ujutro probudi Dana, zdepastog i nasilnog drugog muža svoje majke, kako bi mu rekao da je ona u bolnici i da se porađa.
“Vukao sam ga i gurao dok mi se miris alkohola uvlačio u nos. Prije toga nisam baš razumio što je to pijanac, ali tog jutra sam naučio… Napokon je protrljao lice, a sljedeće što sam vidio bila je njegova pesnica koja me je udarala posvuda, po glavi, leđima…
- Ako budeš rekao majci, ubit ću te - zalajao je.
Klopka u spavaonici
Kasnije su došli i udarci remenom, pa treći i četvrti nasilni majčin muž s kojim se kao tinejdžer tukao na smrt ne bi li obranio majku. Kada mu je bilo deset godina, baka i djed platili su mu da ode u Kršćanski ljetni kamp na obližnjem Cape Codu gdje mu je instruktor bio naoko simpatičan mladić hipi izgleda.
“Namjerno sam izbrisao njegovo ime, ali mogu se sjetiti kako je izgledao, svaki inč… Jednog popodneva otišao sam u praznu spavaonicu. Ušao sam u kupaonicu, a on za mnom. Stajao sam spuštenih hlača, a on je došao i pitao me treba li mi pomoć. Onda je ispružio ruku. Ustuknuo sam za korak. On je skinuo svoje hlače. Uzeo je moju ruku i položio je na sebe. Bio sam zaglavljen s napasnikom, iako tu riječ nisam onda ni znao... Bio je visok i gledao dolje k meni i rekao: “Zašto ga ne bi stavio u svoja usta…”
Doživjevši flashback na sličan događaj s jednim od starijih dječaka s kojim se družio, počeo je braniti se i vikati. Uspio je.