SUKCESIJSKO BLAGO Od Vidovića i Hermana do starih majstora

Nakon što je krajem prošle godine dovršena restauracija vrijednih slika inozemnih starih majstora, dio umjetničkog blaga koje je Hrvatska dobila sukcesijom, sada će prvi put biti i predstavaljene javnosti. Na izložbi koju priprema Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u Strossmayerovoj galeriji starih majstora u HAZU, a koja se otvara 6. lipnja u povodu Dana diplomacije, moći će se vidjeti i ostalo sukcesijsko umjetničko blago - redom slike velikana hrvatskog slikarstva 20. stoljeća poput Vidovića, Hermana, Uzelca, Joba... koje su godinama krasile jugoslavenske rezidencije i veleposlanstva, a pripale su Hrvatskoj. Bit će izloženo dvadesatak slika, od ukupno 348 umjetničkih djela preuzetih iz diplomatsko-konzularnih objekata bivše države.

Dragulji iz riznice

- Temeljni kriterij raspodjele umjetnina bilo je načelo nacionalne pripadnosti umjetnika, ako se radilo o autoru iz neke od država sljednica. Sve umjetnine nepoznatih ili stranih autora ostale su u zgradi veleposlanstva ili rezidencije u kojoj su zatečene - objašnjava Nataša Degiuli Kos, savjetnica u MVUP-u. Degiuli kaže da su umjetnine odabrane u gomili bezvrijednih stvari te da su u Zagreb na restauriranje dopremljene one najbolje. “Trogirska katedrala” i “Stari atelier” Emanuela Vidovića, pejzaži sa Save Ferde Kovačevića, “Djevojka s čašom” Oskara Hermana, “Motiv iz Venecije” Milivoja Uzelca, “Splitsko brodogradilište” Jerolima Miše, “Zagora” Frana Šimunovića, “Dubrovnik” Ignjata Joba, samo su neki od dragulja iz diplomatske riznice.

Svakako su najzanimljivije slike starih majstora za koje, međutim, resturatori iz Hrvatskog restauratorskog zavoda nakon mukotrpnog posla još uvijek ne mogu sa sigurnošću utvrditi autorstvo.

Podsjetimo, djela su u Zavod dopremljena u dosta lošem stanju, a restauratori su imali pune ruke posla više od godinu dana.

Veleposlanstvo u Beču

Riječ je o umjetninama koje su pristigle iz nekadašnjeg jugoslavenskog veleposlanstva u Beču, građevine koja je sama po sebi arhitektonski dragulj i koja se upravo obnavlja za potrebe smještaja budućeg hrvatskog veleposlanstva u Austriji. Primopredaja zgrade bivšeg veleposlanstva SFRJ u Beču obavljena je 23. kolovoza 2011., a zgrada površine 892 m2 zaštićeni je spomenik kulture i od iznimnog je značaja za arhitektonsko kulturno naslijeđe Beča kao djelo slavnog bečkog arhitekta Otta Wagnera. Kada bude dovršeno renoviranje zgrade, u njoj će biti smješteno Veleposlanstvo RH u Republici Austriji i Stalna Misija RH pri OESS-u. Sa zgradom je preuzeto i šest umjetničkih djela hrvatskih i 13 djela stranih autora koja su dopremljena u Hrvatsku.

Od djela stranih majstora iz bečke ambasade restauriranao je pet, za koje se smatra da su najvrednija, a tri će biti predstavljena na izložbi u Strossmayerovoj galeriji. Radi se o slikama “Bogorodica pomoćnica” (prva polovica 19. st, 180x124,5 cm), “Venerina toaleta” (druga pol. 17., ulje na platnu, 147x175 cm), i “Alegorija” (182 x 134 cm, ulje na platnu).

Za sada poznat je autor samo jedne od ovih slika, ulja na platnu “Alegorija” koje je zavedeno kao rad Girolama Muziana (1530.-1592), iz 16. st. Stručnjaci iz HRZ-a, međutim, dvoje da se radi doista o djelu istaknutog talijanskog umjetnika čije je ime upisano u raskošnu ramu slike i više su skloni sliku pripisati nekom od umjetnika iz firentinskoga kruga. Ostala platna, iako im se ne znaju autori, imaju zanimljivu ikonografiju. Restauratori i stručnjaci iz HRZ-a u tom smislu izdvajaju sliku “Bogorodica pomoćnica” iz 1834. koja prikazuje prvu tvornicu željeza i valjanog lima u Austriji, i ima povijesni značaj.

Strani majstori

Za “Venerinu toaletu” pak karakteristično je da su je radila dva majstora, jedan specijaliziran za figure, a drugi za cvijeće, otkrivaju nam restauratori. Zagrebački restauratori prilikom preuzimanja umjetnina nisu dobili nikakve dodatne informacije o njima osim onih koje se odnose na naziv i razdoblje nastanka te su nakon obavljenih istraživanja morali neke korigirati. Za razliku od djela stranih majstora, ostale slike iz Beča, redom ulja na platnu hrvatskih umjetnika, nemaju osobitu vrijednost i radi se o uglavnom nepoznatim umjetnicima, izuzev dviju slika koje potpisuju Ivan Generalić i Ante Kaštelančić.