Mnogi koji su odrastali 60-ih, 70-ih ili 80-ih, iz svojih najranijih godina ponijeli su, između ostalog, i sjećanja na slike veselom rukom crtane, s likovima okruglih glava i pune uravnoteženog šarenila – bile to ilustracije bajki, dječjih knjiga, osnovnoškolskih udžbenika i početnica, časopisa ili omota ploča – a da pojma nemaju čija ih je olovka stvarala. Djeci autor neke ilustracije ili crtanog filma i nije tako važna stvar (uostalom, ima li koga da bez guglanja zna kreatore "Mravoklopa" ili "Pokemona"?), a kad autor nije u javnosti drugačije prisutan osim svojim radovima, najčešće lako i brzo padne u sjenu.
To je bio slučaj i s umjetnicom spomenutih zaigranih crteža Danicom Rusjan, uz Vladimira Kirina, Andriju Maurovića, Vilka Glihu Selana, Vjekoslava Brešića, Ota Reisingera i Nedeljka Dragića jednom od najvažnijih i najplodnijih ilustratorica knjiga za najmlađe uzraste, koja je prošlog petka u 97. godini umrla u Zagrebu. Vijest nije prenijela HINA niti su bili ispisani kunsthistoričarski nekrolozi, a ipak, sve te okrugle dječje glave, sav šareni univerzum koji je godinama stvarala ostat će jedan od najimpresivnijih ovdašnjih ilustratorskih opusa. Od crteža i naslovnih stranica namjenski rađenih za časopis "Radost", preko knjiga iz biblioteke "Vjeverica" – a prije svih romana Mate Lovraka – do nebrojenih izdanja Društva Naša djeca, među kojima se posebno ističu Andersenove priče te Grimmove bajke "Crvenkapica", "Pepeljuga" i druge. Te bajke su, u doba prije Nickelodeona i YouTubea, u izdanju Jugotona izlazile i na LP pločama te bile veoma popularne i dostizale poprilično velike tiraže.
Danica Rusjan radila je likovnu opremu i za školske knjige, a možda najpoznatije njezino ostvarenje iz tog područja bio je udžbenik prirode i društva za prvašiće "Moj dom", s nezaboravnim negativcem Puckom. No, za razliku od nekih njenih kolega koji su crtež za tako uske svrhe kao što je čitanka ili udžbenik za djecu radili s jakom dozom modernizma (te bili i djeci ne toliko dopadljivi), njene su ilustracije bile precizne, detaljne i mališanima razumljive. Međutim, bilo je u njima i neke doze drugačijeg, blago pomaknutog, što je sjajno opisala anonimna komentatorica na jednom forumu: "Danica je ocrtala i moje djetinjstvo. Njene ilustracije kod mene su uvijek ostavljale neki gorak okus, graniče s nečim jezivim i nečim snenim i mekanim."
O Danici Rusjan dostupno je svega nekoliko biografskih podataka. Rođena je u Gorici, na današnjoj talijansko-slovenskoj granici, 1926. godine. Diplomirala je slikarstvo i grafiku na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Kad je Vilko Gliha Selan, kao jedan od urednika časopisa "Radost", od 1951. godine oko časopisa počeo okupljati umjetnike koji su radili za djecu, iz tog kruga među važnim imenima uz Mladena Vežu i Cvijetu Job potekla je i Danica Rusjan. Bavila se isključivo ilustracijom, za koju je dobila niz nagrada, među kojima i nagradu "Grigor Vitezˮ za 1968. godinu.