Svaki dana kada uđete u Dom hrvatskih branitelja u Puli, gdje se do nedjelje održava Sa(n)jam knjige u Istri, susrest ćete hrpu mladih i djece. U predvorju, salonima, sajmenom prostoru. Od onih najmlađih u vrtiću do srednjoškolaca i studenata. Jer ovaj sajam, nije samo sajam knjige i predstavljanje autora, on je i svojevrsna edukacija djece o važnosti knjige i književnosti. Želi pridobiti sve uzraste. I baš zato ove je godine sajam po prvi put ugostio i mlade hrvatske ilustratore koji su na licu mjesta usred sajma slikali i stvarali kako bi privukli pažnju mladih, ali i svih ostalih posjetitelja. Ujedno, predstavili su sebe i svoj posao višim razredima osnovne škole u programu Hop-lektire. Vodio ju je i moderirao mladi ilustrator Dominik Vuković koji je cijeli tjedan djeci predstavljao svoje kolege slikare, ilustratore, animatore i dizajnere - Klaru Rusan, Klasju Habjan, Mislava Lešića, Ivanu Pipal i Agatu Lučić.
- Autori na programu Hop-lektira su svestrani stvaraoci i umjetnici u pravom smislu riječi. Djeca imaju priliku čuti nešto o procesu rada, kako nastaje knjiga, što za svakog autora crteži znači, što crtež može reći. Interakcija s djecom je bila odlična jer su kreativni u svojim pitanjima i slušali su s pozornošću program. Iznenadio sam se nekim pitanjima kako su zrela, kaže nam Vuković koji je tijekom zadnjih pet godina ilustrirao više knjiga i slikovnica za različite nakladnike. Od 2019. godine radi na seriji slikovnica posvećenih hrvatskim likovnim umjetnicima kao što su Šest šetnji Slave Raškaj ili Muha u ateljeu Ivana Kožarića.
Zanimljivo je da su i pojedini autori na pozornici imali i štafelaj pa su odmah i crtali što je djeci bilo iznimno uzbudljivo jer su ih zanimale tehnike njihova rada i kako zapravo nastaje ideja za oslikavanje knjiga i slikovnica.
- Svatko od nas dolazi iz drugačijeg područja stvaralaštva. Ili iz dizajna, animacije, slikarstva ili čiste ilustracije. Baš ta različitost je zanimljiva. I svi su autori na najbolji način razjasnili što je to likovnost. Svaki je autor pojasnio da likovnost dolazi iz različitih aspekata. Pokušavali smo djecu uputiti na to da je crtež jezik prebačen u medij slike i da na isti način kao što nekome nešto možeš reći u razgovoru, to isto možeš reći kroz crtež ili pjesmu ili kroz glazbu. A raznovrsni oblici komunikacije je nešto što bismo trebali njegovati i nešto što bi likovni i glazbeni odgoj u školi trebao i raditi. To je i poanta cijelog ovog sajma. To je nešto što se ovdje slavi između redaka, ističe Vuković.
I Vukovič i Lučić bili su na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi istog mentora – nagrađivanog ilustratora Svjetlana Junakovića. No, svatko od njih gradi na drugačiji način svoju ilustratorsku karijeru. Lučić se tako pulskoj publici predstavila s autorskom slikovnicom "Ogledalo bez mana" u izdanju Malih zvona. Također, za tu istu je nakladničku kuću ilustrirala knjigu "Tri putnika u zemlju Nut" Dorte Jagić. U svom radu najčešće koristi crtež, ilustraciju, grafiku i keramiku.
- U svojoj autorskoj slikovnici "Ogledalo bez mana", koja je izašla ove godine u izdanju Malih zvona, vodila sam se stereotipima ljepote i društvenim standardima i normama. Htjela sam kontrirati idealnom i približiti mlađima i starijima ideju o ogledalu koje mane ne poznaje. Ne radi se o klasičnoj slikovnici, već knjizi bez teksta s mojim predgovorom u kojem sam objasnila svoju ideju. Unutar pet poglavlja stavila sam u prvi plan "nesvršenosti" ili "mane". Ovaj rad suprotstavlja se savršenim slikama kojima smo stalno izloženi na društvenim mrežama. Očekuje se da izgledamo savršeno, a mislim da nitko tako ne izgleda. Svi smo drugačiji i ljepota je u različitostima. To sam htjela posebno naglasiti. Bila sam potaknuta i vlastitim nesigurnostima, tako da sam na ovaj način naglasila da je normalno imati prištiće ili dlake te da se ne trebamo povoditi i opterećivati trendovima koje vidimo online, pojašnjava nam ova mlada ilustratorica koja je diplomirala na Akademiji prije dvije godine. Veli da je ta slikovnica na neki način i prilagođena mladima koji se u mladenačkoj dobi susreću s takvim problemima.
- Htjela sam da knjiga bude prožeta humorom i duhovita. Najvažnije mi je bilo poručiti ljudima koji uzmu knjigu u ruke da prihvate sebe takvima kakvi jesu, veli dalje.
Vuković je pak zadnje u nizu ilustrirao roman za mlade "Hahari na dnu mulja" također u izdanju Malih zvona.
- Roman je ilustriran crvenim tušem. Radi se o klincima u šipražju koji idu. To je priča o dječjim avanturama, ističe Vuković koji je naslovnicu romana naslikao i na sajmu.
Oboje ilustratora smatraju da je vizualni dio svakog izdanja iznimno bitan za čitatelja. Bilo da se radi i slikovnici, dječjoj knjizi ili pak ilustraciji za naslovnicu nekog izdanja.
- Prvi vizualni dojam je imperativ. Čitatelje na prvu privuče nešto što je estetski zadovoljavajuće. Loš crtež može na kraju krajeva pokvariti slikovnicu. A neke ti stvari ostanu za cijeli život u sjećanju. Sjećam se kao klinac enciklopedije "Svijet oko nas" koja je većinom ilustrirana. Ilustracije su žive i imaju duha. Imaju taj neki stari maniristički stil, ali je duhovit. Zapamtiš kako se objašnjavaju neke stvari u crtežu i to puno vividnije nego u fotografiji. Ilustracija je moćan medij, smatra Vuković. Lučić pak nadodaje da je ona svijet za sebe.
- Uspješna ilustracija je ona koja stvara neki zaseban svijet, koristi metafore i nadopunjuje cijelu priču. Ilustracija može funkcionirati uz neki tekst, ali i bez njega, ističe Lučić.
Kada je u pitanju ilustriranje knjiga za djecu ili slikovnica, moraš ostati dijete, smatraju oboje.
- Imaš to sjećanje. Ti cijelo vrijeme nosiš ta iskustva sa sobom, ali samo ako se koncentriraš na tu publiku i te priče, to pobudiš u sebi. Ne trebaš ulaziti u dječji svijet jer već si u njemu. Ljudi se otvore i raznježe na neke stvari. Glas koji imaš u glavi kada pričaš sam sa sobom, nema godine. Uvijek si si ista ili isti. Na taj unutarnji glas samo se "kače" iskustva koja dolaze s vremenom, ali je on uvijek konstantan. I možda baš zbog toga možeš "skakati" u vrijeme koje je prošlo. Neki ljudi ubiju dijete u sebe kroz odrastanje. A tu je uloga umjetnosti bitna, a to je da cijelog sebe kroz svaki period života držiš živog i da razvijaš sve elemente svog bića, zaključuje ovaj ilustrator.