NOVI ROMAN MILANE VUKOVIĆ RUNJIĆ Hod po rubu povijesti i fikcije

Ljubav spisateljice Milane Vuković Runjić prema Matošu postala je javnom još kad je prije dvije godine objavila knjigu “Proust u Veneciji, Matoš u Mlecima”, neobičan i inovativan žanrovski hibrid romana i eseja. A njezinu sklonost književnoj fantastici i svjetovima na rubovima zbilje i sna, iracionalnog i racionalnog, upoznali smo već na samim počecima njezinog proznog stvaralaštva koje se uvelike razlikuje od onoga što domaća proza trenutno podrazumijeva pod svojim mainstreamom, ali i alternativom. U njezinom novom romanu, koji ponovo nije “samo” roman, ta se ljubav, prema Matošu i prema fantastici, nastavlja i uklapa u kontekst koji je prošle godine bio više nego aktualan.

Stota obljetnica početka 1. svjetskog rata, naime, ne samo u historijsko-kulturološkom, nego i umjetničkom smislu, iznjedrila je podosta projekata, među njima i knjiga, kojima je obljetnička atmosfera poslužila kao poticaj vrlo ozbiljnih znanstvenih promišljanja ili pak fikcionalnih nadogradnji povijesnih činjenica. “Hotel u oblacima 1914.” svakako bi spadao u ovu drugu skupinu, nadogradnje, jer Milana Vuković Runjić radnju romana smješta u izmišljeni Grand hotel Majestic, hotel u oblacima negdje na tromeđi carstva, o kojem se, kako piše, mnogo čulo i pisalo, ali ga se uglavnom smatralo “izmišljotinom pjesnika i književnika, sanjarijom o zavjetrini u burna vremena”.

Vrijeme je burno, posljednji su dani srpnja i sarajevski atentat već se dogodio, pa cijela Europa, kao i protagonisti ovog romana, samo iščekuje trenutak u kojem će započeti ono za što su svi sigurni da će uslijediti - veliki rat. Do 1. kolovoza preostao je još koji dan ili pak sat, a u hotel u kojem se sastaju mrtvi i živi pristižu vrlo zanimljivi i indikativni gosti - pisci, prestolonasljednici, grofice, državnici i spletkaroši, svi sa istim slutnjama i predskazanjima velike tragedije i bez snage da zaustave kotač povijesti (odnosno, iz njihove vizure budućnosti) koji se neumoljivo okreće.

No, čitajući roman podijeljen na poglavlja u kojima je svako ispripovijedano iz vizure nekog od gostiju, imamo osjećaj kako je cijela priča tu kako bi se ukazalo što se sve moglo dogoditi i promijeniti, ali ipak nije. Prvi koji ulazi u taj svijet u oblacima je, dakako, mrtvi Matoš, preminuo koji mjesec ranije, koji će u hotelu dobiti toplu i čistu postelju, ali i doživjeti zanimljiv razgovor sa svojim velikim oponentom Jovanom Skerlićem. Jednu ili više noći u Majesticu provest će i ostala zanimljiva galerija likova - od Zweiga, Junga i Crowleya do Kaisera Wilhelma II, ruskog cara Nikolaja II, cara Franje Josipa ili Dimitrijevića Apisa. To je samo dio protagonista ove priče na rubovima povijesti i fikcije, dokumentaristike i beletristike i jasno je kako ih autorica nije birala prema povijesnim zaslugama, nego posve subjektivnim kriterijima. Tako u hotel dovodi i neke ženske likove, spletkaroše i špijune, kako bi priča dobila i ponešto životnog “štofa”, ljubavničkih, diplomatskih i ostalih međuljudskih intriga. Zanimljivo je kako je sve ispripovijedano iz vizura likova koji se izmjenjuju u dionicama, ali u 2. licu jednine, što svemu daje ton istovremene intimnosti, ali i odmaka.

Ideja Grand hotela Majestic, kako sama autorica kaže, inspirirana je filmom Grand Budapest Hotel Wesa Andersona, od kojeg preuzima mizanscenu i atmosferu tajanstvenosti, no sve ostalo je posve originalno i njezino. Roman fascinira količinom povijesnih činjenica i ostalih predznanja, odnosno građe koja je u njega upletena, ali ga nije usmjerila u pravcu povijesnog romana.

Milanu Vuković Runjić najviše zanima međuprostor, rubni prostor na kojem je moguće književnost i povijest shvatiti kao igru, pomiješati žive i mrtve, pjesnike i careve i pustiti ih da sami odigraju partiju nečega što bi svugdje drugdje osim među oblacima bilo nemoguće i besmisleno. “Hotel u oblacima 1914.” svjestan je ozbiljnosti i tragičnosti trenutka u kojem se zbiva, kao i njegovih uzroka, no u sebi sadrži svijest kako i u takvim okolnostima valja zadržati smisao za estetsko, kako u literaturi tako i u životu. Odabir likova koji će oživjeti u ovom hotelu možda je pomalo začudan i presubjektivan, a čitav roman unatoč jasnom motivu koji ih povezuje pomalo rascjepkan, no ideja i zaigranost s kojom se prilazi temi svakako to uvelike nadoknađuju, pa nije loše izvršiti rezervaciju za ovaj neobičan hotel.