FILOZOFIJA HODANJA

Kakve su užitke slavni mislioci izvlačili iz šetnji i zašto ne treba hodati javnim parkovima

Francuski filozof i pisac Frédéric Gros
 Constant Forme-Becherat
Osim što izlaže tuđe misli o hodanju, Gros iznosi i svoju filozofije, te pri tom, poput pravog "life coacha", zadaje puno pravila

Treba sjediti što je manje moguće: ne vjerovati ni jednoj misli koja nije rođena pri slobodnome kretanju tijela… Strpljivost u sjedenju grijeh je protiv svetog duha - zapisao je godine 1888. Friedrich Nietzsche u svojoj autobiografsko-filozofskoj knjizi "Ecce Homo". Niezsche je i živio u skladu s onim što je zapisao. U kabinetu je provodio malo vremena. Šetao je svaki dan, a mjesta boravka birao je po samo jednom kriteriju: po šetnicama na kojima je provodio i po šest, sedam sati dnevno.

Nietzsche je samo jedan od filozofa, pjesnika i esejista koji su bili opsesivni hodači. U tom se klubu - osim njega - nalaze i Rousseau, Rimbaud, Nerval, Wordsworth, Thoreau,...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
31. listopad 2024 16:30