Feđa Klarić, poznati splitski fotograf, slučaj je htio, učinio je da pjesnik Danijel Dragojević i među onima koje književnost ne zanima, svojim naglašenim zaziranjem od javnosti, skrene pažnju na sebe. Klarić je snimio nekoliko fotografija "bježećeg pjesnika" koje su autora, u suvremenom svijetu spektakla i banalnosti, željna privatnosti, učinile mnogima intrigantnim.
"Bilo je to", računa Klarić, "prije deset, jedanaest godina." Vrijeme pamti po posve osobnom biografskom podatku: "Upravo ste me zatekli kod unuke. Ona sada ima trinaest, a tad je još bila djevojčica u kolicima.
Ja sam njega sretao u gradu, znali bismo ćakulati, bilo bi mu drago. Ali, jedan dan je proradilo u meni: ipak sam ja fotoreporter, ovog čovjeka nitko ne zna, znaju da postoji, da piše, ali ne znaju kako izgleda.
I tako, ugledam ga spuštajući se Marmontovom ulicom prema Rivi, kod ribarnice, na fotografiji se točno u pozadini vidi lokacija. Ja iz torbe vadim fotoaparat, a kad je on to vidio - biži. To je fotografija na kojoj su mu obje noge u zraku", pripovijeda Klarić.
"Ako je po vašem računu, tad je Dragojeviću bilo skoro pa osamdeset", primijetim.
"Da, baš čudo da čovjek tih godina onako leti.
Tu je fotografiju prvi objavio tadašnji urednik kulture u Slobodnoj Dalmaciji Ivica Ivanišević.
I, nije prošlo nego nekoliko dana, a ja ga ponovno sretnem. Gurao sam u kolicima svoju unuku, svak kad te vidi s ditetom bude sentimentalan, proradi u ljudima nešto. Ali, on - ništa. Nije uopće reagirao. Ja mu se obraćam: Šjor Danijele, al ste nešto ljuti na mene? Normalno da je ljut. Al dite je sa mnom, a dite obično otvara sva vrata, i najtrđe dite razgali, a on se nije uopće osvrnuo. Imao sam dojam da bi me najrađe - nogom u jaja!"
Bi li i danas fotografirao pjesnika kojem je bilo naglašeno do toga da sačuva svoju privatnost?
"Ma, ne bih odolio, ne njemu, nego nikome zanimljivom svitu. Pa, ja sam fotoreporter", kaže Klarić koji upravo priprema monografiju o splitskoj skalini, stepenici posred igrališta na kupalištu Jadran.
"Tamo se igra malonogometni balun, po sredini igrališta je jedna stepenica, skalina, već trideset godina snimam i bilježim poznate i nepoznate ljude oko nje, sve što se događa tamo."