Dr. Antun Vujić, bivši Račanov ministar kulture, najbolji u povijesti Hrvatske, novi je glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. U mandatu ovog iskusnog i energičnog SDP-ovca u tihim hodnicima i sobičcima Frankopanske možemo očekivati izbijanje nenadane galame. Kreativne.
Kao novi glavni ravnatelj LZ-a, kako vidite poziciju velike i vremešne institucije u današnje doba, virtualnih, ali često nepouzdanih enciklopedija?
- Ako je institucija velika i vremešna, onda je najvažnije da ona ponudi javnosti ono što je u njoj veliko i vremešno, a to je za Zavod golema leksikografska i enciklopedijska građa, enciklopedijski uređeno znanje, sada rasuto u mnogobrojnim enciklopedijama koje su uglavnom nedostupne. Možda je najslikovitije perspektivno zamisliti Zavod kao veliku virtualnu knjižnicu, gdje su knjige stotine tisuća enciklopedijskih članaka, tipkovnica na vašem kompjutoru voditelj po knjižnici, a knjiga koju ste tražili je enciklopedijski članak na vašem ekranu. Bolje virtualne enciklopedije inače nisu manje pouzdane od tiskanih enciklopedija. Dapače, obično su od njih i nastale, a imaju i prednost da za ispravke ne treba čekati godinama na novo tiskovno izdanje enciklopedije, niti treba čekati ažuriranje u nekom dopunskom svesku.
Tito i ban Jelačić
Jeste li razmišljali o tome da LZ, ne kao Encyclopaedia Britannica posve odustane od printa, već da možda parcijalno konkurira u virtualnom svijetu? Naravno, ne besplatno.
- Zavod ne bi trebao samo konkurirati u virtualnom svijetu, nego bi tu trebao preuzeti i glavnu ulogu javnog izvora znanja, napose kada je riječ o enciklopedijski obrađenoj nacionalnoj građi. Sada se već na javnoj mreži nalazi zavodska Proleksis enciklopedija, a do sredine iduće godine će i znatno veća Hrvatska opća enciklopedija, a zatim postupno i stručne enciklopedije, pomorska, medicinska, tehnička i druge. Ne postoji razlog da se znanje skriva. Ono što se već naplatilo u tiskovnom obliku, treba dati besplatno, jer to je javno znanje. To nipošto ne znači da će se odustati od tiskovnih izdanja.
Hoće li biti digitalizirana i Enciklopedija Jugoslavije?
- Trebalo bi digitalizirati ne samo Enciklopediju Jugoslavije, nego i Hrvatsku enciklopediju Mate Ujevića koja je izlazila od 1941. do 1945. i koja je po mnogočemu rodno mjesto kasnijeg Krležinog LZ-a. To su velike enciklopedije - nisu samo svjedočanstva vremena. Npr. čak i takav, osjetljiv članak, kao što je “Hrvatska, Ekonomika” iz Jugoslavike, na stotinjak i više stranica, u redakciji akademika Vladimira Stipetića, i danas se u literaturi navodi kao relevantan izvor ekonomskih podataka i analiza, pa i za razdoblje od ‘45. do konca 80-ih. Golema većina izvrsnih članaka iz tih enciklopedija je ideološki neutralna. Ali, zašto ne bismo imali mogućnosti usporediti i gledišta o Josipu Brozu, banu Jelačiću i drugim povijesnim ličnostima i događajima, kroz njihove različite enciklopedijske kanonizacije i dekanonizacije. To je doprinos stvaranju kritičkog iskustva suvremenog hrvatskog društva.
Inicijative mlađih
Kanite biti ravnatelj reformator?
- To bih morao i kad ne bih želio. Zavod je sazdan na svjetonazoru, društvenim uvjetima i tehnološkim sredstvima iz polovice XX. stoljeća. Danas je drugačije, da tako kažem, i pisanje i čitanje. Da bi danas Zavod imao značaj iz Krležinog doba, on se mora razvijati s novim vremenom.
Koliko ste zadovoljni produktivnošću zaposlenika?
- Urednički rad ima standarde i norme koje se uglavnom poštuju - radi se. Veći je problem u produktivnosti, a ona ne zavisi toliko od pojedinaca koliko od organizacije. Npr. između dva tiskovna izdanja iste enciklopedije dio zaposlenika ostaje bez pravog angažmana. Sada se to mijenja trajnim angažmanom na digitalnim izdanjima enciklopedija. Nije stvar u tome da se stariji kolege povuku, njihovo iskustvo je dragocjeno, nego da se potakne i inicijativnost mlađih, na novim programima, od stručno-digitalnih do znanstveno-istraživačkih.
Polemike s HNS-om
Kakva su vaša razmišljanja o slučaju Milana Živkovića koji je istrčao pred javnost s idejom o porezu za HRT, nakon čega ga je ministrica kulture kaznila?
- Ne želim komentirati resorna ministarstava znanosti i kulture. Mogu samo po savjesti reći da je Živković stručno potkovana osoba. A što se tiče njegovog “kažnjavanja”, čini mi se da je ono najprije nastupilo kao medijsko kamenovanje. Iz njegovog teksta koji je u Jutarnjem listu objavljen kao “tajni dokument Ministarstva kulture”, a koji je kao autorska analiza pisan mjesecima prije nego što je Živković uopće i došao u Ministarstvo, imali bi što naučiti mnogi, slagali se ili ne s njegovim pojedinačnim preporukama. Te su preporuke i tamo uvelike kondicionirane.
Je li točno da manji dio SDP-a podmeće koalicijskom partneru u resoru kulture?
- Kultura je polemična, ali najčešće individualno. To da bi neki manji ili veći dio SDP-a u kulturi nekome nešto podmetao - ne mogu zamisliti. Stav prema kulturi i u SDP-u je pluralističan. Ako netko u kulturi ima neke preferencije pa se za njih javno zalaže, to je legitimno - i nije podmetanje.
Bandić se ne treba miješati u HNK Zagreb
Glavni urednik Književne enciklopedije Velimir Visković konkurirao je za intendanta HNK Zagreb? Što to znači za HNK, a što za LZ?
- Što bi to značilo za HNK, to ćemo eventualno vidjeti, a za LZMK znamo. Visković je važan dugogodišnji glavni urednik, s velikim književno-enciklopedijskim opusom u Zavodu, i tu ima još mnogo posla.
Da ste vi danas ministar, kako biste se ponijeli u slučaju HNK Zagreb koji je nastao i zbog loše sročenog Zakona o kazalištu?
- Da sam ja ministar, do tog slučaja ne bi ni došlo. Ja sam se protivio toj odredbi zakona koji u HNK uvodi dvovlašće i ugrađuje element sukoba Grada i Države. To je uveo ministar Biškupić na vlastitu inicijativu i bez potrebe, a samo on zna zašto. Ako netko mora imati odlučujuću riječ na razini ključnih nacionalnih kulturnih ustanova, onda je to ministar. Drugo je pitanje kako će on to koristiti. Ako to koristi neodgovorno, može i pasti.