SEDAM STRAHOVA

Bosanski Twin Peaks o ratu i ljubavi

Avdić ispisuje napeti roman u kojem spajanje žanrova ne djeluje nimalo isforsirano

Zeničanin Selvedin Avdić novinar je i pisac koji je svoj novi roman, u skladu sa sve češćom pojavom premijernog objavljivanja prvog izdanja knjiga pisaca iz regije kod hrvatskih nakladnika, objavio u Zagrebu. Njegovu zbirku priča “Podstanari i drugi fantomi”, kao i publicističke knjige, nisam imala priliku čitati, no “Sedam strahova” ugodno je iznenađenje iz Algoritmove biblioteke Kalibar.

Demonska bića

I neobično, prije svega po načinu na koji ovaj autor spaja žanrove i razmišlja o naraciji. Glavnog junaka romana upoznajemo u trenutku kad se nakon devetomjesečne depresije, koju je proveo u krevetu, ponovo uspravlja i kreće u nešto što bi se zvalo normalnim životom. Uzrok je njegova stanja ženin odlazak, samoća s kojim se više nego teško nosi i to je smjer u kojem se otvara prva fabularna linija - ona ljubavna ili točnije postljubavna. No, roman više nego uspješno iznevjerava prvotna čitateljska očekivanja i premda na tu fabularnu liniju nikada ne zaboravlja, otvara se u smjeru bulgakovljevskog tipa fantastike bez čvrste granice iracionalnog i racionalnog.

Jasno, priča o demonima koji žive pokraj nas, ili nešto dublje ispod zemljine površine, poput rudarskih duhova perkmana o kojima će glavni junak ponešto saznavati, odlično se uklapa, prožima i spaja s pričom o ratu u kojem ionako baš demonska bića izlaze na površinu. Potraga za starim prijateljem, znakovitog imena Aleksandar Ranković, u ratu nestalim radijskim novinarom kojeg traži njegova kći na osnovu čudnovatih zapisa koje je pronašla u Švedskoj, kamo je emigrirala, glavnom junaku otvara sva čuda spoznaja i događaja, pa se iz depresije naglo prebacuje u akciju koja zamagljuje, ali istovremeno i objašnjava realnost. Godina je 2005. i rat je još uvijek vrlo živa slika. U tom bosanskom Twin Peaksu razotkrivat će se istine o logorima, lokacijama ubojstava, starim ljubomorama koje u ratu postaju razlog za odstrel, kriminalcima i svom tom podzemnom svijetu koji je odjednom oko nas i ne treba ga istraživati samo u tajanstvenim knjigama o demonima.

Lokalno tlo

Avdićev roman uspješno spaja sve te elemente, imajući vremena i razloga i za “odmorišta” na kojima ćemo čitati o ljudskim strahovima i krivnjama, za bilješke na kraju romana, pa i sedam praznih stranica, koliko ih je na kraju ostavljeno kako bi priča jednom bila završena. Izrazito suveren, na razini same rečenice i fabule u cjelini, Avdić ispisuje napet, a istovremeno nimalo “lagan” roman u kojem spajanje žanrova ne djeluje nimalo isforsirano, a bulgakovljevske reference nimalo pretenciozno. Spoj enigme, fantastike i ljubavnih tema jednostavno je odlično “sjeo” na tako poznato lokalno tlo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. studeni 2024 04:13