U 84. godini života preminuo je Vjeran Zuppa (Split, 26. siječnja 1940.), ugledni hrvatski dramaturg, teoretičar književnosti i pjesnik, kazališni teoretičar i kritičar, upravitelj i dramaturg Teatra ITD (1966. – 1977.)
Studij jugoslavistike završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1981), gdje je 1993. doktorirao radom Pojam dramaturgije u XX. stoljeću. God. 1966–77. bio je ravnatelj Teatra &TD; uređivao mnogobrojne časopise (Razlog, Telegram, Teka, Frakcija, Novi Prolog, Teatar & teorija). Godine 1979–84. bio je, piše na enciklopedija.hr glavni urednik u Grafičkom zavodu Hrvatske, a potom profesor na Akademiji dramske umjetnosti (dekan 2000–04) u Zagrebu, od 2011. profesor emeritus. S A. Stamaćem sastavio je antologiju Nova evropska kritika (I–III, 1968–72). Djelovao je i kao dramaturg (A. P. Čehov, Drama bez naslova, HNK, Split, 1989). Knjiga Isprika za pjesmu: uvod u neke otvorene probleme hrvatske poezije (1966) okuplja eseje nastale 1962–65., koje je objavljivao u časopisima Razlog, Praxis i Mogućnosti, a raspravlja o krizi kritike i njezinu položaju u književnom životu te istaknutim pripadnicima krugovaškoga naraštaja (S. Mihaliću, M. Slavičeku, A. Šoljanu i I. Slamnigu). Hrvatskim pjesništvom (posebice zbirkama L. Paljetka, D. Dragojevića, I. Slamniga, M. Dizdara i J. Severa) bavio se u knjizi eseja Lirika i navika (1970). Kritike su mu obilježene filozofičnošću i ekskluzivizmom, s primjesama Heideggerove fundamentalne ontologije.
Autor je pjesničke zbirke Prijatelj Silvestar (1976), kojoj je temeljno obilježje ironizacija poetskoga jezika, te triju dramatoloških knjiga: u Štapu i šeširu (1989) tumači fenomenologiju suvremenoga hrvatskoga glumišta, u Uvodu u dramatologiju (1995) tematizira narativnost, dramativnost, dramsku situaciju i aktantsku teoriju, a u Teatar kao σχολή (2004) iznosi zapažanja o teatru u svjetlu suvremenih (ponajprije postmodernističkih) teorijskih i svjetonazorskih strujanja. Objavio je i dramu Floria Tosca ili smrt engleske kraljice (1979). Prevodi s njemačkoga, talijanskog i francuskoga; s potonjega je preveo Plamen voštanice G. Bachelarda (1969).
Jedan od posljednjih intervjua s njim je napravila Mirjana Dugandžija, za Jutarnji list. Kako je napisala: "Vjeran Zuppa lijevi je intelektualac, profesor emeritus, pjesnik, dramaturg, teoretičar književnosti i kazališta, koji se sa svojih deset ravnateljskih godina u ITD-u upisao u povijest hrvatskog kazališta, rođen u Splitu 1940. Povod je bila knjiga “Intelektualac ili čovjek u pitanju”. Kako je rekao u razgovoru: "Bio sam se začudio kada sam ustanovio koliko kasno se pojavio pojam ‘intelektualac’. Naime, početkom, 19. stoljeća smislio ga je socijalist i utopist Henri Saint-Simon. No, prvi put došao je u upotrebu tek krajem toga stoljeća. Tada Emile Zola objavljuje tekst kojim napada francuski vojni vrh optužujući ga da je jedan visoki francuski oficir, Alfred Dreyfus, izbačen iz Glavnoga štaba i protjeran u Gvajanu samo zato što je Židov. Bio je, inače, od Glavnog štaba optužen da je vojne tajne prodavao Nijemcima. To se pokazalo netočnim, pa je i pomilovan, ali se antisemitizam u Francuskoj bio nepovratno razbuktao".