Vjeran Zuppa u ovdašnjoj javnosti, duže od dva desetljeća je figurirao kao jedan od intelektualnih bardova ljevice. Ne i po funkcijama jer Zuppa nije bio ni običan zastupnik, a kamoli ministar ili veleposlanik u nekoj važnoj državi. U doba Ivice Račana bio je član kulturnog savjeta i Predsjedništva SDP-a, a javnost još pamti njegov sukob sa Zoranom Milanovićem koji je dolazeći na čelo SDP-a posprdno pitao: "A tko je taj Zuppa?"
Tko god da je bio – njegova razmišljanja i stavovi su se osluškivali i o njima se razgovaralo i komentiralo. Napokon, to i jest uloga intelektualaca u politici, da otvaraju pitanja, analiziraju situacije i iznose prijedloge. Razočaran jer je po njegovom mišljenju SDP bio "premalo lijevo", 1994. napušta Partiju i prelazi Miki Tripalu i Akciji socijaldemokrata Hrvatske. Kada umire Tripalo, Zuppa se definitivno miče od stranačke, ali ne i od politike kao takve. Može se kazati da je s te pozicije bio politički utjecajniji nego ranije, kao član SDP-a i ASH-a.
Za Vjerana Zuppu "Centralno mjesto u konstituciji jedne lijeve stranke treba biti pitanje kulture, znanosti i obrazovanja. Gledajući na imperativ promjena koje treba izvršiti, u prvom je planu kurikularna reforma. Danas svijet možete mijenjati kroz kurikularnu reformu zato što je upravo u njoj ta sposobnost za dubinsku promjenu.", objasnio je prije nekoliko godina u intervjuu za Jutarnji list.
Zuppa je bio jedan od pedesetak intelektualaca i javnih ličnosti, koji su u ljeto 2016., objavili "Prijedloga za obnovu socijaldemokratske politike". On, zatim režiser Rajko Grlić, odvjetnici Čedo Prodanović i Anto Nobilo, povjesničar Hrvoje Klasić te Dragan Markovina, Zoran Pusić, Nadežda Čačinović, Ante Tomić, Velimir Visković i ratni veteran Zoran Erceg i drugi, pledirali su kod SDP-a za stvaranje što šire koalicije stranaka i pojedinaca, uključujući građansko društvo koje bi pružilo najsnažniji otpor nacionalističkim i klerikalističkim politikama.
Autor ovog osvrta tada je razgovarao s Zuppom, koji je na samom početku, umjereno konstatirao da mu ne pada na pamet misliti da su ljevičari sami po sebi pametniji od desničara (dakako misli je na konzervativce, a ne proustaške sljedbenike). Samo što desnica – dodao je - ne razumije koja su najvažnija pitanja današnje Hrvatske, a to se vidjelo u nastupnom govoru Kolinde Grabar-Kitarović, kada niti jednom nije spomenula obrazovanje, kulturu i znanost, a ekonomije se dotaknula samo tri puta. Iako su to za Zuppu bila najvažnija pitanja hrvatskog identiteta, a ne rasprave o partizanima i ustašama.
Vlastitu koncilijantnost pokazao je prije izbora 2015., kada je javno podržao Zorana Milanovića, iako prije toga nisu bili razgovarali sedam ili osam godina. Jednostavno, znao je opraštati. Kada sam u spomenutom razgovoru pitao Zuppu kako gleda na tadašnjeg šefa SDP-a, odgovorio je kako je "nesumnjivo da je Milanović intelektualno snažan, ali i hendikepiran jer to ne može pokazati na funkciji na kojoj se nalazi". Ne iznenađuje da je onda na predsjedničkim izborima također podržao Milanovića, ali kasnije je kritizirao njegovu sklonost svađama. Nikada se ne odričući lijeve ideologije, Vjeran Zuppa je uvijek pazio da istina i činjenice moraju biti najvažnije.