Ksenija Marinković, zaštitno lice hrvatske, a i regionalne kinematografije, s više od 80 uloga u serijama i filmovima, aktualna prvakinja HNK Zagreb. Ova izvrsna glumica dostignula je brojnim vrsnim ulogama status omiljenosti među publikom, gotovo “kućnog prijatelja” kakav je u bivšoj državi, recimo, uživala nezaboravna Olivera Marković.
Ksenija Marinković u lipnju će u HNK Zagreb premijerno igrati u predstavi “Aretej i U agoniji” koja objedinjuje dvije Krležine drame, jednu iz trilogije o Glembajevima koja govori o ljubavnom trokutu, te drugu, društveno angažiranu, koju je Krleža napisao mnogo kasnije, 1959., a alegorijski priča o sudbini liječnika na dvoru rimskog cara, o sv. Ancili, apatridima. To je prvi put da se Krležine drame “Aretej” i “U agoniji” igraju u jednoj predstavi.
- Posrijedi je dobar spoj koji prikazuje društvenu i moralnu krizu (“Aretej”) te osobnu moralnu krizu junaka komada “U agoniji”. “Aretej” se fiktivno događa 1938. u Castelcaprinu, turističkom mjestu u kojem se na jednoj od tura zateknu apatridi, doktori, ljudi prognani iz svojih domovina iz političkih razloga. Oni u jednom trenutku počnu maštati o tome kako je izgledao svijet koncem trećeg stoljeća i kakve su moralne dileme mučile Areteja (koji je bio liječnik kao i oni) i kako bi bilo kad bi se Aretej pojavio danas, što bi to saznali od njega – govori Ksenija Marinković koja u “Areteju” s Almom Pricom tumači apatride.
Ženski apatrid
U najčuvenijoj režiji iste drame, koju je 1972. godine potpisao Georgij Paro na Dubrovačkim ljetnim igrama, Krležine apatride su igrali muškarci, Relja Bašić i Božidar Boban. U recentnijem “Areteju” 2006. godine u Vitezovoj režiji u Gavelli apatridi su također bili muškarci, Siniša Ružić i Hrvoje Klobučar. Ovo je, dakle, prvi put da su Krležini apatridi dodijeljeni glumicama.
- Redatelj Ivica Buljan odlučio je da ih igraju žene, zato što je danas jako vidljivo da je mnoštvo žena dovedeno u poziciju apatrida; zbog svojih stavova morale su napustiti svoje poslove i svoje države te su proglašene izdajnicima naroda. Apatrid danas više nije ekskluzivno muška kategorija – objašnjava glumica.
Drama “U agoniji” napisana je 1928., a 1962. godine Krleža je nadopisao treći čin. U HNK će se igrati prva verzija iz 1928., a Kseniju Marinković dopala je vrlo interesantna protagonistica, grofica Madeleine Petrovna, živopisna Ruskinja, preprodavačica svim i svačim, a pritom i prava tračerica…
- Predivna mi je ta uloga… Petrovna je velika prevarantica i prodavačica magle. Skrivena iza ruskog naglaska i sumnjivo stečene grofovske titule, preprodaje i prodaje razne stvari, vodi bogat društveni život, ulazi u svačiju kuću i lukavo se osigurava da svugdje može jesti, piti, trgovati i tračati. Radi kao manikirka, što joj omogućava da dozna razne tajne - govori o još jednom fantastičnom Krležinom ženskom liku.
“U agoniji” je inače drama koju je kritika u prvim godinama igranja najviše cijenila u odnosu na ostale iz Krležine trilogije. Ksenija Marinković u ZKM-u je svojedobno igrala Klaru u “Ledi”, a, na žalost, nismo je nikad vidjeli u ulozi Charlotte ili Beatrice u “Gospodi Glembajevima”.
- Sve su te uloge predivni izazovi za glumice. Krleža je uloge pisao tako da svakom glumcu daje priliku dati vlastiti pečat svakoj od tih uloga - ako zna kako. Jer potrebna je velika vještina za igranje Krležinih junakinja u Krležinom, specifičnom jeziku. Kad igrate Krležu, vrlo je lako potonuti u formalnost, samodopadnost ili banalnost - otkriva koje su zamke za glumca kod Krležinog teksta.
Interesantan film
Iako su traileri već objavljeni, još nije izašao najnoviji film Ksenije Marinković, “Nebesa”, u režiji Srđana Dragojevića. Okosnica radnje tog neobičnog filma je čudo, i to baš u srednjovjekovnom smislu. Ksenija Marinković igra suprugu čiji muž (Goran Navojec) u postkomunizmu odjednom dobije aureolu. Gospođu u filmu to nimalo ne oduševljava, prvenstveno je brine što će ljudi reći o tome.
- Jako sam sretna što sam radila s tako talentiranim i, u najboljem smislu te riječi, ludim redateljem, kao što je Srđan Dragojević. Imala sam osjećaj da me scenarij nosi, da je jači od uloge. Kao što mi glumci znamo reći, “uloga se napravila sama”. Scenarij ima gomilu duhovitih i neočekivanih prevrata, te iz iskustva nekog s mnogo uloga iza sebe, mogu reći da se takav scenarij ne vidi često - reći će kako je doista uživala u snimanju Dragojevićeva filma.
U “Nebesima” je više hrvatskih glumaca, a partner joj je ponovno Goran Navojec, glumio joj je, prethodno, udvarača u filmu “Sve najbolje” redateljice Snježane Tribuson.
- Na snimanju “Nebesa” bilo nam je prezabavno. Scene između nas dvoje su izuzetno duhovite, vidjet ćete, uostalom. Mi se već dugo poznajemo i jako dobro surađujemo. Najzabavnije je bilo kad moj karakter postane opsjednut time da se riješi te aureole sa suprugove glave, koju počinje gledati kao pravog neprijatelja obitelji. Konkretno, to znači da Goranu ljutito gledam točno iznad glave i bacam kletve nepostojećoj aureoli - sjeća se detalja sa snimanja.
Snimila je u međuvremenu i film “Metamorfoze” koji se bavi pitanjem osobnog identiteta, gdje igra ulogu Draginje. Posrijedi je film mladih redatelja Dušana Zorića i Matije Gluščevića koji je od diplomskog postao debitantski. U filmu Ksenija Marinković glumi ženu koja vodi beznačajan život, jedan dan sjedne na kauč i naprosto nestane...
- Film “Metamorfoze” je nedavno završen s malo novca i jako puno entuzijazma, a donosi tri priče o nekim ženama za koje više nitko ne mari. Sve se zovu Draginja i sve ih igram ja - otkriva scenarij jednog od brojnih projekata posljednjih godina.
Ksenija Marinković od 2010. do 2019. otplaćivala je stambeni kredit. Za to vrijeme odigrala je 42 uloge u serijama te kratkom i drugom filmu, zatim 10 uloga u ZeKaeM-u, sedam uloga u HNK Zagreb i dvije kazališne uloge izvan matičnih kazališta, u Teatru Moruzgva i Teatru Ulysses. Konkretno, trebalo joj je više od 60 uloga da otplati kredit za stan od 65 kvadrata s malim vrtom.
- Taj podatak govori o tome koliko sam plaćena, haha. U filmovima me plaćaju kao bolju glumicu, odnosno koliko i prosječnog muškog kolegu, glumca - komentirala je.
Kći glumica
Nakon više od 30 filmova u posljednjih 10 godina, što hrvatskih, što regionalnih, koji su joj bili najznačajniji?
- Sa svima sam zadovoljna. Ne mogu odlučiti. Nije taktiziranje, nego svaki od njih mi je donio nešto jako dobro. I ni jedan nije zapravo bio sličan drugom. Najznačajniji su svakako bili Ogrestin “S one strane”, komedija Snježane Tribuson “Sve najbolje”, Grlićev “Ustav republike Hrvatske” i “Lada Kamenski” Sare Hribar - izdvaja naslove.
Kći Ksenije Marinković, Korana Ugrina, studentica je četvrte godine glume u klasi Bobe Jelčića. Igrala je u filmu “Ljubav ili smrt”, u serijama “Tko te šiša”, “Čuvar dvorca”, “Crno-bijeli svijet”…
- Kći me vrlo rijetko pita za savjet. Želi sve napraviti sama. Po svojim pravilima. Ja to poštujem - kaže mama.
U vrijeme pandemije, potresa te zalutalih kineskih raketa ima svoj način nošenja sa svakodnevicom.
- Pomažu kauč, filmovi, maštanje. I samoća - reći će.
U mnogim je filmovima i serijama tumačila ženu, s kakvom se mnoge danas mogu identificirati, majku u patrijarhatu, paćenicu, vrijednu u tome da uštedi i zaradi, ženu u potrazi za ljubavlju ili dobru susjedu, suprugu, svekrvu. Publika to vrlo cijeni. Kad joj nepoznati ljudi priđu na ulici, najčešće spontano kažu: “Drago mi je što vas vidim, vi ste mi jako draga glumica”.