ZAGREB - Air je velika i raskošna bijenalska koprodukcija nastala u suradnji s Baletom zagrebačkog HNK, ansamblom Cantus i timom autora - skladateljem Krešimirom Seletkovićem i koreografom Martinom Muellerom.
Švicarskog će se plesnog umjetnika Muellera zagrebačka publika, možda, sjećati s gostovanja '95. u sklopu “Donauballetta”, a ovom se zgodom mogla iščitati razvojna putanja njegova umjetničkog izričaja, u koji su se upleli još i elementi splektakla i akrobatike, kao posljedica suradnje s proslavljenim Cirque du Soleilom.
Rastrgane crne trake
Početak, Stvaranje, hladni je monokrom čiju ogoljenost dodatno potenciraju rastrgane crne trake, asocijacija na perje gavrana - ptice koja se, kao lajtmotiv u najrazličitijim materijalnim i nematerijalnim manifestacijama, provlači kroz svih trinaest scena baleta kao slutnja, i upozorenje.
Mueller je koreografiju radio za ansambl, s iznimkom Bijele djevojke, ekspresivne i za ovu vrstu koreografija očito vrlo podatne Pavle Mikolavčić .
Između dva pola
Angažirani plesači lebde kroz nekohezivnu naraciju lelujavih pokreta ruku iz ramena.
Ekstravagantna drama interpreta postupno eruptira u furiozno posloženoj koreografskoj matrici, a život, iza svega toga, i dalje tiho tinja. Jer, “Air” je priča (uvjetno rečeno) upravo o životu: između dva pola ništavila, kao i zrak bez mirisa je, boje i okusa, dok se ne dogodi nešto - Emocija.
Esencija pokreta esencija je života. A sve njih u svojoj partituri nadahnuto evocira i gotovo ritualiziranom intenzivnošću objedinjuje autor glazbe, jedan od naših najboljih skladatelja mlađe generacije Seletković. Ansambl Cantus, pod ravnanjem Berislava Šipuša, bio je na visini zadatka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....