Ljupko pa hrabro kao Popaj da bi se u finalu umrlo za svoju publiku

Balet zagrebačkog HNK svoju je posljednju ovogodišnju premijeru “Baletni triptih”, predstavu što se sastoji od koreografija Ronalda Savkovića, Williama Forsythea i Nacha Duatoa, u petak pretvorio u baletno slavlje tri različita plesna izričaja. Prije svega, dobra je vijest da se u Hrvatskoj ipak razvijaju domaći koreografi sa senzibilitetom za klasični balet, kao što je Savković, koji je, odlučivši se za rad na glazbu skladatelja Felixa Mendelssohna (jedna od klavirskih minijatura iz “Pjesama bez riječi” te dijelovi Koncerta za violinu, klavir i gudački orkestar u d-molu) ostvario ljupko neoklasično djelce romantičnije od skladatelja. Balet HNK taj kod razumije: notorno je da se u tome Edina Pličanić besprijekorno snalazi, kao što Portugalac Guilherme Gameiro Alves sa svakom izvedbom pokazuje da je dragulj kompanije. Međutim, Savković je i tehnički spretnu Rieku Suzuki, koja nerijetko izvodi nervozne i brze dionice, predstavio kao plesačicu primjereno poetične i smirene emocije.

Prvi put Forsythe

U drugom dijelu, HNK Zagreb prvi je put izveo neko djelo suvremenog koreografa Williama Forsythea, balet “Herman Schmerman”, koji je 1992. rađen za New York City Ballet (tada je nastao pas de cinq, duet je kasnije smišljen), a u izvodile su ga i razne druge čuvene kompanije. Forsythe jest u visokom baletnom svijetu “must have”, plesalo se u petak u HNK i u kostimima Giannija Versacea, međutim, kvintet i duet iz “Hermana” nisu jednostavan plijen za trupu. Balet se izvodi na elektronsku glazbu Thoma Willemsa, koja je ritmički zahtjevna, a nema velike dopadljivosti, pa plesači ostaju usamljeni u smislu da je cijeli fokus na njihovoj izvedbi, u kojoj se traži i visoka energija i tehnički perfekcionizam. U duetu su Natalia Horsnell i George Stanciu zagospodarili scenom zahvaljujući smislu za dramsko djelovanje. U kvintetu je bilo interpretacijskih disbalansa između plesača, ali nije ni čudo jer nije mala stvar susresti se prvi put s Forsytheom, odnosno hrabro se igrati Popaja spram najskupljih plesača najjačih kompanija i na kraju sve ipak solidno izvući. Budući da u nas rade inteligentni interpreti, predstava će vjerojatno rasti s gomilanjem izvedbi, kao što se to događa kod drugih repriznih naslova.

U scenskoj umjetnosti postoje, jasno, izvedbe odličnosti. Međutim, događa se ponekad da stvari izmaknu u neki viši, čudnovati rukavac, da predstava zavitla preko publike i dogodi se snoviđenje. To se u petak dogodilo na trećem, modernom baletu iste večeri, “Za vas umirem”, rađenom na glazbu španjolskih renesansnih autora i uz čitanje stihova Garcilasoa de la Vege na španjolskom. Riječ je o baletu čuvenog koreografa Nacha Duata, novog direktora berlinskog baleta, koji je i sam došao u Zagreb na premijeru, pokazavši tom gestom respekt prema hrvatskome ansamblu.

Svećenik života

Iako načelno ovaj balet govori o ljubavi i umiranju, i doista je i koreografski i glazbom lijepo ostvarenje, članovi ansambla kao da su prepoznali da je naslov “Por vos muero” i njihova osobna ispovijest svećeniku njihovih života - publici.

Život jest samo uspomena, a plesač živi kratko da bi je drugima učinio dragom. Makar na jednu večer, koja je završila pljeskom koji je trajao i nakon što su se svjetla u kazalištu upalila.