Kod šustera je uvijek isti miris, pomiješani miris kože i ljepila. Zaboravljeni, miris 20. stoljeća, koji proustovskim metodama odraslog čovjeka vraća u u vrijeme kad ga je netko držao za ručicu i vodio u grad, budući da je u Zagrebu postolara ostalo u novom tisućljeću niti desetak.
Ništa bolje nije ni i u utrobi HNK, aneksom ispod zelenog vala, pravo u zgradu Akademije i Sokola, gdje su i balerine i baletani, pa u potkrovlje iznad njihove štange, gdje 33 godina radi posljednji kazališni postolar u Hrvatskoj, simpatičan Turopoljac živahnih očiju, Ivan Drobnjak. Sjedi Ivek svaki dan u tom potkrovlju, još od doba Jugoslavije, a uz njega su deseci kalupa za cipele, pa frejzerica, širferica i herihterica. Praznik germanizama.