TV KOLUMNA T. ČADEŽA

Treneri su okrutni; tjerati čovjeka od 150 kila hodati po letvici iznad zemlje sadističko je ponašanje

Život na vagi

 /Rtl
Kad se kamere ugase natjecati će se još više udebljati, sad izloženi i stresu od takozvane popularnosti

Šetam neki dan uz Koranu. Sunce udara i rijeka je još topla za kupanje premda je sredina rujna. Kalendarsko i klimatsko ljeto stali su se u Karlovcu podudarati. Beton uz desnu obalu prekoputa Foginova kupališta zauzeli su natjecatelji "Života na vagi". Ne prepoznaš ih otprve jer su - smršavjeli. Znaš pak da su smršavjeli po tome što im ne možeš izdaleka pročitati natpis s plavih majica. Velika slova "Život na vagi" pogužvala su se na tanjim tijelima te više nisu napeta kao na reklamnom transparentu rastegnutom iznad ulice. Natjecatelji se kriju pod drvenom strehom, gdje se nekad točilo pivo, a sad se lije znoj. Tu gdje sad oni hopšu, godinama se održavao sajam piva, upravo jedna priredba pogodna za debljanje, a ne za tanjenje, tako da je njihov napor dodatno dirljiv u oku promatračevu.

Mislim da je posrijedi sedma sezona, no natjecatelji kao da su isti, sudeći po tome što kažu o sebi u programu. Kao i dosad, većina njih ima unaprijed spreman razlog zbog kojeg su se udebljali. Krivac je neka nevolja, neki stres, neka nepovoljna životna okolnost. Najmanje su odgovorni oni sami. Višak kilograma kao da ih je stigao poput elementarne nepogode, koju nisu mogli izbjeći. RTL-u zahvaljujući, te su se nesretne okolnosti pretvorile u sretne te će odsad gubiti kilograme kao Hajduk bodove sve do kraja svojega novog života.

Ostavimo sad na stranu ljude koji iz metaboličkih razloga imaju problema s težinom. Njima je potreban liječnik, nutricionist, a ne TV kamere. Ovima kojima su potrebne TV kamere, mršavjet će dok su pred njima. Kad se kamere ugase, nabujat će ponovno, sad izloženi i stresu od takozvane popularnosti. Mnogi će zapasti u još gore stanje, fizičko i psihičko, te će se još više udebljati, moguće i od stida što nisu dovoljno smršavjeli.

Posebno su i ove godine okrutni takozvani treneri. Tjerati čovjeka od sto pedeset kila da hoda po letvici izdignutoj iznad zemlje, sadističko je ponašanje. Onda ga još snimiš kako pada, neumitno, sporo, nespretno, poput slonića pogođenog strelicom za uspavljivanje, pa ti dođe da toga trenera isto malo uposliš. Primjerice, ne bi bilo loše natjerati ga da puzi ispod mreže te mu pritom svako malo pokraj glave pustiti jedan metak iz kalašnjikova. Jednako kako će njegov trening za voluminozne učiniti od debelih ljudi mršave, tako bi i ovaj moj trening učinio od njega umjesto umišljenog sportašića ratnika za front. Još bi morao naučiti trčati pod gasmaskom i aktivirati ručne bombe.

Bilo kako bilo, navijamo za sve koji su pristali da se pojave pred kamerama, za to da smršave kod kuće, a da se pred kamerama samo prave da će to pokušati. Neka se druže, fino klopaju, malko i potrče, a drugo će samo sjesti na svoje mjesto. Ili dva mjesta, ovisno o tome koliko je čovjek smršavio ili nije.

RTL, Život na vagi

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. travanj 2024 03:30