Kristijan Petelin (27) bio je živahno i komunikativno dijete, nije se plašio javnoga govora, a u osnovnoj je školi sudjelovao na Lidranu i u školskim predstavama. Iako u njegovoj obitelji nije bilo glumaca, već kao 4-godišnjak izjavio je da će se baviti glumom.
"Naravno, kad to čuju prijatelji tvojih roditelja, baka i djedova, potrude se da nikada ne zaboraviš to što si izgovorio jednom, potpuno slučajno, kad si bio dijete", kaže mladi glumac.
No, krajem srednje škole počeo je ozbiljno razmišljati o glumi. Iako mu se dotad činilo malo vjerojatnim da bi "jedan klinac iz malog mjesta" mogao postati profesionalni glumac, shvatio je da se na sceni osjeća ugodno i da u glumi uistinu uživa pa je zaključio da vrijedi pokušati.
"Još od malih nogu pokazivao sam interes za glumu, ali nisam mislio da ću ikada zapravo biti glumac. U manjim mjestima takve su profesije ljudima dosta ‘daleke‘ ili nerealne, pa su tako bile i meni. Oduvijek sam volio ples i sport. Naravno, kao i većina dječaka htio sam biti nogometaš, ali brzo sam shvatio da su izgledi za to još manji nego za glumu", prisjeća se Petelin koji je odrastao u Gorskom kotaru.
Za djetinjstvo ga vežu lijepa sjećanja, poput trčanja u šumi, penjanja po stablima, snijega, sanjkanja, skijanja, kupanja u jezeru, prirode, a najviše podnošljivih ljetnih temperatura...
"Ne treba ti ni tramvaj ni auto, gdje god ideš, ideš pješice i ne treba ti više od 15 minuta. U malom mjestu poznaješ sve ljude i svi znaju tebe, postoji taj osjećaj sigurnosti koji grad ne može pružiti", smatra Petelin koji dodaje da, iako voli Zagreb i mogućnosti koje gradovi pružaju, odrastanje na selu ne bi mijenjao ni za što.
Odrastao je uz oca profesionalnog vozača te majku defektologinju, koji su mu, kao i cijela obitelj, oduvijek bili podrška. Zbog toga mu je, naglašava, bilo lakše odvažiti se i pokušati upisati glumu.
"Imam i stariju sestru Ninu (bok, Nina), i baku (bok, baka), i, naravno, širu obitelj koju nećemo poimence nabrajati jer bi potrajalo. Ali posebno pozdravljam svoju sestričnu Karmen (ona zna zašto)", navodi glumac koji je pohađao Šumarsku i drvodjeljsku srednju školu u Karlovcu, smjer meteorološkog tehničara.
"Nikada me to nije zanimalo, što bi se dalo zaključiti i po mojim ocjenama. Tri moja prijatelja iz razreda odlučila su se za tu školu i to je bio jedini razlog zašto sam je upisao", dodaje.
Akademija, koja je uslijedila, bila je ipak smisleniji odabir. Uz nju, kaže, danas veže više dobrih sjećanja nego loših.
"Ja sam jedan od onih koji su i većinu slobodnog vremena provodili u Akademiji. Neki kolege i profesori su mi sada, prije svega, prijatelji. Mislim da to govori samo za sebe", smatra glumac koji od svojih dosadašnjih kazališnih uloga izdvaja ulogu Beljajeva u predstavi "Mjesec dana na selu", koja igra već četiri sezone, a bila je njegova prva predstava u Zagrebu, te ulogu Doktora u monodrami "Na rubu pameti", koju je napravio sa svojim profesorom Tomislavom Rališem kao završni ispit iz scenskoga govora te nakon toga u Studiju Exit odigrao još gotovo dvadeset puta.
Spiderman i Jackie Chan
Dječja sjećanja na film veže uza Spidermana i filmove Jackieja Chana, no kazališta se iz tog razdoblja ne sjeća toliko dobro. Ono ga i nije pretjerano zanimalo.
"U četvrtom ili petom razredu osnovne škole naše su učiteljice mislile kako bi bilo dobro odvesti nas u riječki HNK da pogledamo operu ‘Ero s onoga svijeta‘... Nakon toga mi se kazalište sviđalo ipak malo manje", priznaje glumac koji se danas na kazališnim daskama, zbog većeg iskustva, osjeća čak i sigurnije nego u drugim formatima.
"Ne mogu reći da mi je jedno draže od drugog ili da mi nešto više odgovara. Ima razlika, ali ne previše. Na kraju krajeva, gluma je gluma. Razlikuje ih to što je u kazalištu ipak potrebnija glumačka tehnika, na sceni se sve vidi i neke je nedostatke na seriji ili filmu lakše sakriti. S druge strane, u filmu ili seriji, iz mog iskustva, potrebno je imati više strpljenja i energije. Uživam u snimanju, ali zna biti jako iscrpljujuće", dodaje Petelin koji je taj medij pobliže upoznao zahvaljujući snimanju serije "Gora".
Snimanje "Gore" za njega je, kaže, bilo golemo iskustvo i izazov. Bila je to prva velika uloga koju je igrao izvan kazališta.
"Bilo je jako iscrpljujuće, tempo je bio intenzivan, ali uživao sam u snimanju. Naravno, snimati četiri dana na filmu uvelike se razlikuje od snimanja serije pet dana u tjednu po 12 sati, i tako nekoliko mjeseci. Snimanje ‘Gore‘ bilo je posebno ugodno zbog kolega. Atmosfera je bila odlična, ljudi su bili strpljivi i puni razumijevanja, bez čega se na takvim projektima ne može. Puno sam toga naučio o glumi samo dok sam ih promatrao. Scene između Slavena i Gorana osobno su mi bile dosta bitne pa sam prije snimanja uvijek volio popričati s Aleksandrom Cvjetkovićem i čuti njegovo mišljenje o tom odnosu i pitati za savjet ako mi nešto nije bilo jasno. Kao i s drugim iskusnijim kolegama i kolegicama", nastavlja glumac koji se za potrebe snimanja morao suočiti sa strahom od visine.
Pripremanje za Goru
Pripremanje za "Goru" nije se, nastavlja, previše razlikovalo od pripreme za bilo koju drugu ulogu koju je dosad tumačio. Bilo je, doduše, puno više materijala, teksta i scena za pripremiti, a cijeli proces bio je i pomalo zbunjujuć.
"U jednom trenutku postalo je teško pratiti koju scenu moram snimiti, koja je već snimljena, što nosim na sebi i kako izgledam, što se već s mojim likom dogodilo i kako to utječe na scenu koju moramo snimiti sada, ali redatelji, skripteri, šminka i kostimi uvijek bi se brinuli da sve bude kako treba i da nam u tome pomognu. Uz nas su tijekom cijelog snimanja bili i članovi HGSS-a koji su nas vodili kroz sve procedure te nam objašnjavali što se i kako radi", kaže Petelin, čiju je dosadašnju profesionalnu karijeru obilježila i uloga u filmu Gorana Kulenovića "Smrt djevojčice sa žigicama". Bilo je to prvi put da je u seriji ili na filmu glumio lik koji ima ime.
"Na snimanju sam bio s kolegama s kojima sam u tom trenutku i studirao te svojim profesorom Ozrenom Grabarićem pa je atmosfera na setu bila jako ugodna. U sjećanju su mi najviše ostale nunčake i nekoliko jednostavnih trikova koje sam naučio raditi. Uz to, raditi s Goranom Kulenovićem bilo je jednostavno i zabavno pa se nadam da ću s njime ponovno surađivati", tvrdi Petelin, kojem od inozemnih redatelja imponiraju Steven Spielberg i Christopher Nolan.
Na popisu suradnika kojima se nada nekad su bili i glumci Luka Petrušić, Luka Dragić i Dušan Bućan, koje je Petelin zavolio zbog serije "Bumerang TV". U posljednje dvije godine radio je sa svom trojicom pa je njihova imena mogao prekrižiti s popisa, na kojem su i dalje mlada redateljica Sara Grgurić, glumac Petar Sekelez te holivudske face Meryl Streep, Emma Stone, Ryan Gosling, Tom Hardy, Christian Bale, Russell Crowe, Andrew Garfield i, u zasebnoj kategoriji, dvostruki Oskarovac Denzel Washington.
"Divim se mnogima, ali Denzel nema konkurencije", smatra Petelin koji bi volio glumiti u Hollywoodu.
"Ah... Mislim da tko god kaže da ne bi htio glumiti u Hollywoodu i dobiti Oscara ili zaigrati na sceni Nacionalnog kazališta u Londonu, laže. Tako da, eto, to su snovi. A ciljevi su da idem korak po korak iz uloge u ulogu i da radim najbolje što mogu pa ćemo vidjeti kamo će me to dovesti", zaključio je glumac koji, kada ne glumi, voli igrati društvene igre, čitati te se baviti sportom (nogomet, skijanje, tajlandski boks i ples).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....