Uzorno uprizorenje krajnje ambiciozne operne fantazije

Pravu svestranu zadaću renesansnog umjetnika preuzeo je za ovo bijenalsko izdanje Zoran Juranić.

On je i skladatelj opere i sulibretist zajedno s Lukom Paljetkom, a i redatelj i dirigent prve hrvatske izvedbe svoje nove opere “Posljednji ljetni cvijet”. Nastao prema prilagođenom Paljetkovu predlošku, “Posljednji ljetni cvijet” nazvan je opernom fantazijom.

Biennale je u ovogodišnjem izdanju krenuo u regionalnu suradnju sa Slovenskim narodnim gledališčem iz Maribora i u Juranićevu slučaju, sa Srpskim narodnim pozorištem iz Novoga Sada gdje je svestrani umjetnik kontinuirano angažiran.

Operne šablone

Operna fantazija kratkih rezova u dvadesetak scena traje tek oko sat i pol, a u doživljaju je vagnerijanskog trajanja. Sve je na mjestu, sve znalački uzorci opernog “insajdera”, a pripovjedač, odlični Miodrag Petrović, vodi nas kroz sve operne šablone kojih se može dosjetiti. Bilo da je riječ o libretu koji prati nesuvisao izbor partnera, o preljubu, tjelesnoj strasti o čijim se razlozima i ne pita premda je nježno uvijena u neko poetsko ruho, o nasilništvu u obitelji, bjegovima svakih vrsta, bacanju noževa...

Na kraju je i kriza identiteta glavnoga lika koji je i sućutna poetska duša i moguća zlica koja ne može doći do svoje umišljene ili neumišljene dragane na rubu polomljene žene i prostitutke. Je li cijela pričica bila stvarna ili ne?

Vrlo ambiciozna zamisao na razlomljenim tragovima postmodernizma, ali u glazbenom obličju skromnih vokalnih dionica koje gotovo na govorni način prate tekst, i koje tek tu i tamo ariozno proplamsaju sve dok se sretno i spretno ne dočepaju citata iz opera. Previše je obrazaca u nekom djetinjem zanosu poezijom i glazbom ubrano s operom “Posljedni ljetni cvijet” Zorana Juranića.

Odlični ansambl

Nije baš najbolja pohvala za novu operu da se primijeti dobra orkestracija. Slikovnicu za najmlađe u operi s velikim je trudom spasio odlični i ujednačeni ansambl SNP iz Novoga Sada. Svaka čast! U kompaktnosti izvedbe nije bilo slaboga mjesta. Uz zavidno dobar Zbor i ujednačene i predane soliste od Miljenka Đurana, Jelene Končar i Violete Srećković, do Vase Stajkića, Saše Štulića... Praizvedba “Posljednjeg cvijeta”, koji uza ovakvu uzornu pripremu možda neće uvenuti poput mnogih suvremenih opera, održana je u Novom Sadu 28. ožujka.