Divljački snažan ansambl izveo ‘Posvećenje proljeća’

Muzičko biennale, 27. po redu, počelo je preksinoć u zagrebačkom HNK u nazočnosti pokrovitelja, predsjednika Republike Ive Josipovića i ministrice kulture Andree Zlatar, premijernom izvedbom baletne predstave na glazbu Claudea Debussyja i Igora Stravinskog. Riječ je o za povijest glazbe i plesa prijelomnom baletu Stravinskog “Posvećenje proljeća” koji je izveden 1913., a Stravinskom je u zagrebačkoj predstavi pripojen i balet na glazbu Claudea Debussyja “Šest antičkih epigrafa” i “U bijelome i crnome”, sve u koreografiji ravnatelja Baleta SNG-a Maribor Edwarda Cluga.

Neredi u publici

Debussyjeva četveroručna klavirska djela nastala su u istome razdoblju (1914. i 1915.) kada i “Posvećenje proljeća” koje je prigodom baletne praizvedbe 1913. u Parizu izazvalo nerede u publici, navikloj na meke romantičarske balete, a legenda kaže da je zbog nezadovoljnika koji su “Sacre du printemps” prekrstili u “Massacre du printemps” i pariška policija morala intervenirati.

Zbog ove predstave represivne snage neće morati intervenirati, međutim će možda morati liječnici zbog eventualne prehlade od posljedica silne vode koja se u “Posvećenju proljeća” sruči na baletni ansambl HNK, a sastavni je dio dramske napetosti djela koje progovara o poganskom ritualu žrtvovanja.

Edward Clug koreografije na Debussyja i Stravinskog ostvaruje uz klavirsku pratnju pijanista Andreya Gugnina i Vadyma Kholodenka. Kod Debussyja scenografija i kostimografija riješene su minimalno, diskretno, gotovo trobojno, a ni koreograf ne ulazi u moguće krajnje nekonvencionalnosti ili bilo kakvu vrstu agresivnosti izričaja koja je u modernom baletu moguća. Međutim, po običaju sjajni ansambl Baleta HNK nenametljivu zamisao na impresionističku glazbu izvodi kroz lijepe i skladne linije, svi izvođači funkcioniraju, posebice parovi George Stanciu - Petra Vargović Stanciu i Guilherme Gameiro Alves - Iva Vitić Gameiro. “Posvećenje proljeća” drži se standardnog kostimografskog i scenografskog prikaza ljudske apokalipse u poganskome i primitivnome, da bi u prvi plan izbila divljačka snaga ansambla koji je do srži pokretom ušao u psihologiju homo erectusa. Ansambl ovdje razara pozornicu, bez milosti fizičkim doziva animalno, a pritom scenska kiša koju Clug dodaje da bi se simbolikom naglasio motiv prapočetka i motiv proljeća, na plesače lije kao iz kabla, pa skrivenu nelagodu od toga hoće li se netko poskliznuti ili nahladiti s baletnim plesačima dijeli i publika koja pojma nema o temperaturi vode čiji zvuk postaje i dodatni glazbeni element.

Upečatljive scene

U prikazu ruske legende koja govori o ritualu žrtvovanja nevine djevojke proljetnom božanstvu, kroz upečatljive akvarelne scene ističe se Edina Pličanić, ovdje u ulozi one koja dobrovoljno životom plaća uspostavljanje poretka u primitivnoj zajednici. U dvodijelnoj predstavi, osim spomenutih, nastupaju Pavla Mikolavčić, Sabrina Feichter, Mai Kageyama, Eugen Dobrescu, Robert Bruist, Dan Rus, George Baldovin, Tamas Darai, Daria Brdovnik Bukvić, Miruna Miciu i Atina Tanović, a svi zajedno dokazuju da nema modernog plesa u Zagrebu do onoga koji izvodi školovani državni balet.