U zagorskoj metropoli Krapini, prema legendi gradu Čeha, Leha i Meha, u nedjelju je otvorena tradicionalna manifestacija Tjedan kajkavske kulture, koja obiluje nizom zanimljivih sadržaja. Publiku uvijek najviše privlači završna priredba, Festival kajkavske popevke, koji u petak i subotu obilježava svoj 55. rođendan. Duga je to festivalska povijest, tijekom koje je na krapinskoj pozornici izvedeno više od 2000 popevki i mnogo je zaslužnih, ne samo glazbenika, koji su svojim stvaralaštvom pridonijeli održavanju tradicije.
Zbog epidemiološke situacije u dvorani će biti samo oko 150 posjetitelja, uglavnom protokolarnih gostiju i predstavnika sponzora, dok će Krapinčani retrospektivni koncert u petak i večer novih popevki u subotu moći pratiti na videozidu ispred festivalske dvorane. HRT će izravno prenositi oba festivalska koncerta.
Sve je krenulo davne 1965. godine, od kajkavske pjesničke ikone Drage Britvića koji je okupio nekoliko suradnika, iz Krapine i Zagreba, i pokrenuo glazbeno zbivanje.
‘Zagorski cug’
U rujnu 1996. bio je prvi festival. Početnih godina bile su dvije koncertne večeri - jedna na kojoj su izvođene koncertne i druga s uvjetno nazvanim zabavnim popevkama. Najveća imena hrvatske vokalne reproduktive, od legendarnih primadona Marijane Radev, Nade Puttar Gold, Ruže Pospiš Baldani, Nade Ruždjak, Nevenke Petković Sobjeslavski… do mlađih Ivanke Boljkovac, Vlatke Oršanić, Lidije Horvat Dunjko, Valentine Fijačko… nastupila su u Krapini, što se odnosi i na operne soliste Franju Paulika, Franju Petrušanca, Vladimira Ruždjaka, Krunoslava Cigoja i niz drugih. Tih godina festivali su bili društveni događaj koji se nije propuštao. Iz Zagreba je u Krapinu, za vrijeme festivala, vozio i “zagorski cug” i mnogi su željeli biti dio karavane.
No danas su to samo lijepa sjećanja na vrijeme kada je Krunoslav Cigoj pjevao “Zvon zvoni” i kada je ta popevka, uz “Hrvatski kraj” i “Mi smo tu navek”, bila označena kao “nacionalistička”!? Nastupi zvijezda Isto tako, za uspješnost trajanja festivala zaslužni su dugogodišnji umjetnički ravnatelj, skladatelj i pijanist Stjepan Mihaljinec, Vlado Seljan, krapinski glazbenik i organizator Viktor Crnek, dirigent Josip Cvitanović, a od 2008. umjetnički je ravnatelj Siniša Leopold.
Uz njega, o festivalu organizacijski skrbe Damir Novina, predsjednik Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, i njegov brat, organizacijski tajnik Radovan. U više od pola stoljeća na krapinskoj festivalskoj pozornici nastupili su gotovo svi naši popularni pjevači zabavne glazbe. Pozivnicu organizatora posebice su voljele pjevačice, jer za nastup u Krapini nisu morale skrbiti o večernjoj toaleti, niti odlaziti u Trst i obilaziti tamošnje modne butike. Naime, od prve godine svi izvođači nastupaju u narodnim nošnjama iz zagrebačke posudionice, koje pridonose ljepoti festivalskoga ugođaja i atmosfere.
Preparatorica narodnih nošnji, Božica Rashid, više od 30 godina provodila je vrijeme u festivalskoj garderobi, sve do umirovljenja prije tri godine, pa i godinu poslije umirovljenja. Najdulji pjevački staž na krapinskoj pozornici imaju kajkavska pjevačka ikona, inače rođena Krapinčanka, Višnja Korbar i Elvira Voća, koja će pjevati i u ovogodišnjoj retrospektivnoj večeri “Zagorje moje zeleno” iz festivalske 1986. godine. Višnja Korbar otpjevala je četrdesetak popevki, od kojih su evergreeni postale “Pri veseloj zagorki”, “Šala bila, šala bu”, “Tancaj, tancaj” i od nje je publika uvijek očekivala veselice, koje je katkad pjevala u duetu s pokojnim glumcem “Komedije” Borisom Pavlenićem. Zbog narušena zdravlja više ne nastupa i jubilarnu “Krapinu” pratit će pred TV ekranom u zagrebačkom Domu za starije i nemoćne osobe na Iblerovu trgu.
Zasebna festivalska priča su Gabi Novak i Arsen Dedić, koji su kajkavskoj popevki darovali zaseban opus od 25 popevki. Godine 1971. Gabi je pjevala “Dugo me ni bilo”, dvije godine poslije “Podragaš lasi”, a 1980. “Oko jene hiže navek ftiči lete”, popevku koja se nalazi na repertoaru mnogih pjevačkih zborova i nije mali broj onih koji misle kako je to - narodna pjesma! Može li za skladatelja biti ljepšega komplimenta? No nije Arsen jedini Dalmatinac koji je zadužio kajkavsku popevku. Dubrovački gospar Đelo Jusić također. ‘Na Sleme’ Doduše, s malim opusom, ali njegove “Katarinčice” iz 1978. i danas se često čuju u radijskim programima. Godine 2006. skladao je za Terezu “Stiha povedaj mi mati”, no temperamentna dubrovačka mu sugrađanka nešto se razišla s autorom, otkazala nastup i Siniša Leopold bio je na sto muka. Ponudio je popevku tada gotovo anonimnoj Danijeli Pintarić, naučila ju je za dva dana, a kada ju je pjevala u dvorani je bio muk, da bi na kraju izvedbe doživjela ovacije. Zvijezda je bila rođena!
Još je jedna zvijezda bila rođena, ali na prvome festivalu 1966. godine, kada je “čudo od djeteta”, Radek Brodarec iz zagorskog sela Mače, u duetu s Tomislavom Borićem, otpjevao popevku “Na Sleme” Rudolfa Mahalupa. Na ovogodišnjoj retrospektivi tu će popevku pjevati Kvartet Gubec. Radek, koji je već godinama sretan djed, izvest će “Vse počinja v Zagorju, ako niste znali” iz festivalske 1995. godine. Toliko je još pamtljivih evergreena, od “Međimurje zeleno” Alfija Kabilja, u maestralnoj interpretaciji nezaboravne hrvatske Conie Francis, pjevačice međimurskih korijena Ane Štefok, do Marka Novosela i popevke “Došel bum v Zagorje nazaj” i “Dobro mi došel, prijatel” Vilija Čakleca u izvedbi Vice Vukova.
No samo je jedna popevka nad popevkama - “Suza za zagorske brege”, iz festivalske 1969. godine. Vraćajući se sa nastave, tadašnja zagrebačka srednjoškolka Ana Bešenić, podrijetlom iz Varaždinskih Toplica, pozvonila je na vrata trešnjevačkoga doma Zvonka Špišića i samouvjereno mu ponudila svoje stihove. Dalje je sve poznato. “Suza” je postala zagorska himna! U alternaciji su je pjevali Zvonko Špišić i Vice Vukov.
Bučnica i štrukle
Pjevači i glazbenici u Krapini se uvijek vesele domjencima, posebice delicijama zagorske kuhinje - prvim ovosezonskim krvavicama s kiselim zeljem, bučnici i štruklima sa sirom. Godinama su se kulinarske fešte održavale u krapinskoj gostionici Pod starim krovovima ili, kako su jednostavno zvali “pri Frljužecu”. Spominje se kao anegdota da su najbolji apetit imali Ivo Robić i njegova supruga Marta. Godinama već domjenci se održavaju u maloj dvorani Pučkog učilišta, a ove godine, zbog koronavirusa, neće ih biti!
Uz imena pjevača vezano je niz zgoda, pošalica, anegdota… Još se danas prepričava kako je najpaženija i najčuvanija pjevačica bila kasnih sedamdesetih godina operna diva Gertruda Munitić. Ne bez razloga, jer se pročulo kako je simpatija tadašnjega predsjednika države Josipa Broza Tita, rođenog Zagorca iz Kumrovca. U Krapini je prvi put nastupila 1972. godine popevkom “Zakaj se japek srdi”, a posljednji put pred festivalskim mikrofonom bila je 1985. pjevajući “Da bi ja mela”.
Na Krapinski festival vole dolaziti političari, kako nekad, tako i danas. Najavljen je dolazak premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Pozdravit će ih, među ostalim, najmuzikalniji saborski zastupnik Žarko Tušek koji od 2011. na festivalu redovito sudjeluje kao skladatelj balada. Popevke iz njegove glazbene radionice pjeva njegova pjevački talentirana supruga Gordana Ivanjek, koja u Krapini radi u svojem frizerskom salonu.
I riječ, dvije o voditeljima. Prvi Krapinski festival 1966. godine vodili su glumac Relja Bašić i legendarna spikerica ondašnjega Radio Zagreba Marta Tomljenović. Kasnije je s Martom godinama za mikrofonom bio Ljubo Jelčić, a prošle godine Mario Sedmak obilježio je 30 krapinskih voditeljskih godina. Uz njega je bila TV urednica Lejdi Oreb, kojoj će se ove godine pridružiti Ivan Fedor, mladi voditelj Radio Sljemena.