Urednici Domina znaju nanjušiti sjajne post-punk bendove pa su na vrijeme odlučili i detroitski sastav Protomartyr uvrstiti na svoj "roster". Dogodilo se to s četvrtim albumom "Relatives In Descent" (2017) na kojem se pjevač i pjesnik Joe Casey bavio razlozima propadanja Detroita, političkom korupcijom, zagađenjem okoliša i turizmom kao "žderaču prostornih resursa"; baš kao da je iz Zagreba u kojem su Protmoratyr nastupili (Mali pogon Tvornice kulture) sredinom travnja 2016. godine kad me nije bilo u Zagrebu.
U međuvremenu Iggy Pop ih je u svojoj radijskoj emisiji, koju je imao na BBC 6, proglasio "najboljim američkim bendom". Zanimljivo se nastavljaju na ostavštinu Wirea, Joy Divisiona, The Falla i Pere Ubua koji su nedavno objavili novi album, a zvuče i poput braće engleskih Idlesa i irskih Fontaines D.C. Ponovo šire zvuk, čak prema glam-rocku i spaghetti-western glazbi, kao što su na prethodnom albumu "Ultimate Success Today" (2020) inkorporirali elemente free jazza. Casey (46) kroz rezignirane vokalne dionice i mahnite ispade ponovo analizira stanje američke nacije i države, a i sve oko nas je teror i horor s kojim nervozna i mračna glazba Protomartyra savršeno korespondira. Mučno, ali i ljekovito iskustvo.