A. Dragaš o nastupu u Ljubljani: Carstvo čula Nicka Cavea

Koncerti koje je Cave pružao na ljubljanskim Križankama - vjerojatno najboljem i najljepšem koncertnom prostoru u Europi - postali su dio mitologije rocka, povijesti popularne kulture ovih prostora i kolektivne svijesti publike koja je do Ljubljane zbog Cavea potezala s cijelog Balkana.

Tako nas je u drugoj polovini 80-ih, kad se u Zagrebu sve do 1989. godine umiralo od dosade, Ljubljana koncertima duhovno hranila da bi u 90-ima odlasci na ljubljanske koncerte prerasli u psihoterapiju koja me liječila od crnila iz kojeg sam dolazio. Razlika između normalnog i abnormalnog iznosila je točno 135 kilometara i dobrim sam dijelom i zbog tih razloga bio na svim ljubljanskim koncertima Nicka Cavea.

Sinatra iz pakla

Urokan od heroina, a u odijelu sa svilenom kravatom i zlatnom iglom, tada je izgledao poput Sinatre na audiciji za pjevača pakla. Činilo se da baš i neće dugo poživjeti, no 2005. godine s Warrenom Ellisom, Jimom Sclavunosom i Martynom Caseyjem nastupio je dvije večeri zaredom u zagrebačkom Lisinskom.

Bila su to već normalnija vremena u Zagrebu, zdravija i za Cavea i za nas i bila je to ona jezgra The Bad Seedsa koju će samo godinu dana kasnije nazvati Grindermanom. Iako je i u proteklih deset godina objavio barem dva sjajna albuma uz The Bad Seeds, rekreacija Cavea s Grindermanom kao da je unijela novu dozu uzbuđenja u njegovo stvaralaštvo.

Čisti seks

Ništa zabavnije, ali ni opasnije i opakije od prva dva albuma Grindermana Cave nije snimio u ovom stoljeću. Od samog početka koncerta otvorenog s obijesnom “Mickey Mouse and the Goodbye Man” bilo je jasno kako je unutarnja dinamika Grindermana, ako ne posve drukčija, onda bitno napetija i bučnija od kemije The Bad Seedsa.

S njima je Cave usredotočen na klavir, Boga i poeziju dok se u Grindermanu svega toga otresa kao nepotrebne prtljage. Ovo je zaglušujući Caveov povratak punku, bluesu i totalnom rock’n’rollu. Urnebesniji čak i od onoga što je u mladim danima činio s The Birthday Party.

Grinderman - u kojem Cave nemilice dere po fuziranoj i distorziranoj električnoj gitari ili rastura Korgove klavijature, dok Ellis brije po kutiji s efektima, električnoj violini i gitari provučenoj kroz wah-wah pedalu, a Casey i Sclavunos za basom i bubnjevima podižu tutnjavu - čisti je seks.

Blues, iako zamaskiran psihodeličnim efektima i ritmom koji baca u trans te rastočen pankerskom silinom, osnova je Grindermana. Caveu koji je ponikao u punku da bi tijekom posljednjih trideset godina postao izvanredan poznavatelj bluesa dobro je poznata mitska veza ta dva žanra kojom se prvi pozabavio pokojni Jeffrey Lee Pierce iz The Gun Cluba, baš kao i veza rockabillyja i punka koju su nam otkrili The Cramps.

Poput uragana

Najefektnije u odrješitoj “Get It On”, demonskoj “Evil” i ultrazabavnim “Worm Tamer” i “No Pussy Blues” s kojima nas je poput uragana zalijepio za zidove nakrcanih Križanki, Grinderman gradi ono što danas zna sagraditi tek mali broj bendova.

To piljenje, struganje i brušenje zapravo je primordijalan, istinski i nevjerojatno silovit rock’n’roll, a na trenutke se učinilo kako je Grinderman uspio od ostavštine The Stoogesa i Velvet Undergrounda - dva velika i bitna ishodišta punka i modernog rocka - načiniti ekstraordinaran i ultimativan blues punk, psychedelic i garage rock bend.

Možda je Grinderman počeo kao Caveova rekreacija i odmor od The Bad Seedsa, ali ono što smo vidjeli, čuli i doživjeli na Križankama na nivou je jednog od najuzbudljivijih, najnapetijih i najboljih rock’n’roll bendova na svijetu.