Srđa Anđelić: 'To nije priča o nogometu već o gubitnicima'

Glavni junak Mali povučeni je dečko koji nakon majčine prerane smrti odrasta s ocem i starijim bratom, a od ostalih klinaca iz kvarta razlikuje ga idealizam. Njegov najveći idol je Nemanja Vidić, bivši nogometaš Crvene zvezde, a danas kapetan Manchester Uniteda. Kako bi se odupro turobnoj beogradskoj svakodnevici i spasio svoj omiljeni tim, Mali skuje naizgled nemoguć plan kako da Vidića vrati u Zvezdu. U tome mu pomaže jedna Ana, zgodna, pomalo razmažena plavuša, koja ne zna ništa o nogometu, prati modu, vozi skuter i svojim mobitelom neprestano snima kratke filmove, ali je oduševljena Malim i njegovom posvećenošću...

Onaj koji ne promašuje

Ova romantična komedija sa socijalnom pozadinom pod naslovom “Artiljero”, koja se sljedeći tjedan prikazuje na Filmomaniji, redateljski je debi Srđe Anđelića, jednog od osnivača i voditelja radiostanice B92, kojeg najviše pamtimo kao scenarista uspješnih filmova “Do koske”, “Munje!” i “1 na 1”.

“Artiljero” u slengu brazilskih navijača znači “onaj koji nikad ne promašuje”, a Anđelić nije mogao “promašiti” s Nemanjom Vidićem, jednim od najpopularnijih srpskih sportaša.

- Bio mi je potreban netko tko je jako značajan u svom poslu, a pritom ne živi u medijima, ne gura se pred kamere i radi svoj posao najpoštenije što može. Iako je kapetan Manchester Uniteda, Vidić je nezamislivo skroman momak, vrlo jednostavan dečko iz susjedstva i cijela ta medijska pompa doslovno se odbija od njega. A upravo takav je i naš glavni junak: živi izvan medija, izvan utjecaja svega što nas okružuje i truje - objašnjava Anđelić, koji je mlade glumce, Anu Konjović koja tumači Anu i Jovana Kolarića u ulozi Malog, odabrao među naturščicima.

Jovana, friško upisanog studenta arhitekture, uočio je tako što je, priča redatelj, djevojci koja živi kat ispod njega u znak isprike napravio lijepu ljubavnu gestu, a Ana, koja danas radi kao voditeljica glazbene top-liste na RTS-u, dojmila ga se već nakon desetak pročitanih redaka na audiciji.

Iako je u zadnje vrijeme iz Srbije stiglo dosta filmova koji se na različite načine bave temom nogometa ili navijača, kao što su “Montevideo, Bog te video” i “Šišanje”, “Artiljero” je film koji zapravo nije ni o nogometu, a još manje o navijačima kao takvima. Možemo li reći da je to priča o socijalnoj situaciji u Srbiji i o beznađu mladih ljudi?

- Scenarij za “Artiljero” napisao sam pet, šest godina prije “Montevidea” i “Šišanja”. To je film koji nema nikakvu sentimentalnu crtu kakvu ima “Montevideo”, a također je i film koji nema didaktičku ambiciju da objasni društveni položaj navijača. Htio sam napraviti romantičnu priču koja može reći dosta o sredini u kojoj živimo, o tim klincima koji nemaju nikakvu perspektivu i kojima se nitko ne bavi, kojima društvo ne pruža nijednu šansu. To je priča o poraženim mladićima, koji su svjesni da su poraženi i srljaju glavom kroza zid ako treba. Zato u filmu, uz dosta komičnih elemenata, ima i elemenata klasične tragedije - ističe Anđelić.

Odlične sporedne uloge pružili su Nebojša Glogovac kao stariji brat Zlaja i Petar Božović u ulozi ojađenog oca koji dane provodi ispijajući rakiju i gledajući TV kvizove. Glogovac tumači nekadašnjeg vođu navijača koji danas životari kao kolporter i sve što mu je preostalo jest prisjećanje na slavne dane omiljenog kluba.

- Zlaja je gubitnik koji je izgubio sve - sudjelovao je u ratu, izgubio je šaku, donosio je drugima nesreću, sam je primao nesreću; on je potpuno izgubljen čovjek koji je kao klinac isto provodio vrijeme na stadionu, a onda su ga zloupotrijebili. Njegov život je romantika gubitnika, a jedina svijetla točka mu je njegov mlađi brat, iako to ne želi priznati dvije trećine filma.

U filmu imate tri generacije i sve tri su gubitnici, pa tako i lik oca. Likova poput njega u našim gradovima ima na tisuće, on je jedan od onih ljudi koji su “pročitali” našu stvarnost i samo se pomaknuli od nje. Njegova stvarnost je u njegovoj sobi i ohrabri se ponekad kad vidi da mu mlađem sinu sja u očima - kaže Anđelić.

Snimanje mobitelom

Baš kao i u filmovima “Tilva Roš” i “Klip”, i u “Artiljeru” je prisutan fenomen snimanja filmova mobitelom: usporedo s potragom za Vidićem, Ana cijelo vrijeme mobitelom dokumentira ljubavnu priču sebe i Malog. Je li u pitanju novi trend u srpskoj kinematografiji?

- Ja sam to promatrao kao rekvizit današnje generacije; mladim ljudima po ulicama mobitel je kao treća ruka. Bilo mi je važno da Ana, koja je užasno moderna djevojka, uz pomoć svog poluamaterskog rada Malome, koji je potpuno izvan toga, donese sretan kraj - tumači Anđelić, kojega smo za kraj pitali je li i on navijač Zvezde i tko je njemu bio idol u tinejdžerskim godinama?

- Jesam navijač Zvezde, iako nemam više u sebi tu vrstu strasti koju sam imao nekada. Zvezda mi je bila zanimljiva za film zato što je imala najveći uspjeh, a sada ima najveći pad. Volio sam jednog igrača koji nije bio toliko poznat, zvao se Srboljub Stamenković i nije napravio veću karijeru, ali doslovce je bio umjetnik i igrao je samo za publiku.