U prosincu godine 2012. indijska studentica fizioterapije pod imenom Jyoti Singh otišla je s dečkom u kino. U jednom od multipleksa New Delhija par mladih pogledao je večernju projekciju filma "Pijev život". Nakon kina zaputili su se zajedno kućama u predgrađe. Stali su kako bi pričekali autobus na postaji Munrika. Autobus je stigao brzo. To nije bio autobus javnog prijevoza, nego nekog od neovisnih autobusnih prijevoza. Ali - mladi se par nije brinuo jer je ilegalni javni prijevoz u Delhiju (kao i donedavna u Splitu) bio uvriježena stvar. Autobus je bio gotovo prazan: u njemu su bili vozač, kondukter i četiri muška putnika. Ušli su u njega. U tom času nisu mogli znati da je to bila strašna pogreška. Jer šest muškaraca koji su se nalazili u autobusu bili su kriminalna banda. Jedan od njih - vozač - tog je popodneva otuđio autobus kojim je za radnih dana prevozio učenike privatne škole. Ukrcao je u bus svojeg brata i još četvoricu znanaca, od kojih je jedan bio maloljetan.
U času kad su na stanici Munrika ukrcali par mladih, već su bili na kriminalnom pohodu: to su popodne opljačkali najmanje jednog lakomislenog "putnika". Kao i većina ološa, i šestorica iz autobusa bili su jako osjetljivi na ćudoređe. Nije im se svidjelo što se mladić i djevojka u busu otvoreno ljube i dodiruju. Prigovor se riječ po riječ pretvorio u prepirku, a ona u nasilje. Mladića su onesvijestili šipkom za promjenu gume. Djevojku su prvo pretukli. A onda je počeo užas. Autobus se sat vremena vrtio u krugu po ulicama kvarta, muškarci su se izmjenjivali za volanom, a za to su vrijeme sva šestorica silovala studenticu. Naposljetku ju je kolovođa - vozač - počeo mučiti metalnom šipkom. Uvlačio ju je u vaginu i anus sve dok se - prema svjedočenjima - na podu autobusa nisu prosula crijeva. Isprebijanog mladića i izmrcvarenu studenticu počinitelji su izbacili na zaobilaznici. Iste su večeri temeljito oprali autobus i razbježali se svatko na svoju stranu.
Podivljali mediji
Kad su nekoliko sati kasnije žrtve pronađene, izbio je skandal. Mediji su podivljali. Tijekom cijele zime 2012. tisuće su prosvjednika protestirale diljem Indije, nezadovoljne javnom sigurnošću i radom policije. "Delhi gang rape" pretvorio se u katalizator društvenih promjena. Indija je u nekoliko mjeseci izglasala oštrije sankcije za silovatelje, a društvo je osvijestilo problem ugroženosti žena na ulici. Meta najžešćih kritika bila je policija, koju su mediji i prosvjednici kritizirali kao nebudnu, tromu, korumpiranu i birokratski okoštalu. Ipak, ta je i takva policija u samo dvadesetak dana identificirala i privela svu šestoricu počinitelja. Jyoti Singh, nažalost, taj istražiteljski uspjeh nije bio ni od kakve utjehe. Uspjela je doći k svijesti tek zakratko, kako bi dala iskaz pred istražnom sutkinjom. No dva tjedna nakon zločina dobila je sepsu i preminula u bolnici.
"Delhi gang rape" je, obično se kaže, zločin koji je promijenio Indiju. A taj kriminalni slučaj tema je izvrsne televizijske serije koja se prošlog tjedna pojavila na streaming servisu Netflix. Riječ je o seriji "Delhi Crime" koju kao autor potpisuje kanadsko-indijski redatelj i scenarist Richie Mehta. Serija koja prati policijsku istragu silovanja pretpremijerno je prikazana prošle godine i nagrađena nagradom Emmy za najbolju međunarodnu seriju. Treba reći - zasluženo. Jer "Delhi Crime" je prvorazredna televizija serija, koja bi se ponajbolje mogla opisati kao indijski "Wire" ili indijski "Homicide". Od klasičnih policijskih procedurala autora Davida Simona, "Delhi Crime" se razlikuje tek u audiovizualnoj dotjeranosti.
Indijska je serija filmski još raskošnija, produkcijski bogatija, a dodatna joj je vrednota zanimljiv, egzotičan ambijent. "Delhi Crime" nas u priču o istrazi uvodi tako što nas upoznaje s akterima buduće istrage, od prizemlja do vrhova policije. Prvi od junaka - Jairaj - vremešni je pozornik pred mirovinom. Živi u skromnoj izbi, sa suprugom spava na podu. Rasteže pozorničku plaću i muči se nabaviti lijekove za ženinu kroničnu bolest. Kad počne serija, on ne zna da će se prvi naći na mjestu gdje su zlikovci odbacili žrtve. Neeti (Rasika Dugall) je pripravnica koja je u policiji tek drugi dan. Na jutro prvog dana službe posrećit će joj se: tijekom rutinske prometne kontrole otkrit će švercera s kamionetom punim ilegalne slonovače. Upadne u oči nadređenoj, koja joj da naoko jednostavan zadatak: da dežura u bolnici uz unesrećenu, bude pri ruci njezinim roditeljima i odvraća novinare. Inspektor Bhupendra (Rajesh Tailang) vođa je tima istražitelja koji pokušava što bolje iskoristiti prva 24 sata.
Upregne desetke pozornika koji se laćaju iznurujuće dosadnog posla. Češljaju milijunski grad. Prikupljaju podatke o stotinama i stotinama bijelih privatnih autobusa. Izuzimaju snimke desetaka nadzornih kamera u kvartu Munrika. Lutaju kolodvorima ne bi li opazili autobus koji odgovara opisu: bijela karoserija, plava sjedala, žute zavjese. Cijeli taj tim predvodi glavna junakinja serije: policijska načelnica Vartika Chaturvedi (Shefali Shah). Vartika je autoritativna žena zmaj, policijska legenda. No u trenutku kad se dogodi zločin, ona je na politički obojenoj funkciji, a to znači da je u vrtlogu političkih spletki. Prosvjednici su joj pred vratima. Regionalna vlast vidi priliku da preko zločina diskreditira gradsku policiju te preuzme nad njom financijsku i kadrovsku kontrolu.
Demagoški političari traže ostavke na vrhu. Lokalni se medijski poduzetnik sam nalazi na udaru policije zbog pronevjere, pa naloži medijima u svojem vlasništvu da kampanjom iznude ostavke u policiji. Ambiciozna sutkinja pokreće neovisnu istragu o policijskom nemaru. U toj ognjici pravdoljubivog (ali i manipuliranog) bijesa Vartika se nameće kao idealno žrtveno janje. Nadređenima nije daleka ideja da baš nju žrtvuju kao krivca te da iznude njezinu ostavku umjesto svoje. Načelnica vodi zamršenu istragu s obiljem rukavaca. Istovremeno obija političke kancelarije, sudnice i regionalna vijeća, nastojeći amortizirati udar politike na svoje ljude. Taj prikaz političkih manevara, spletki i spinova doista je zanimljiv. Način na koji Mehta dramatizira labirint lokalne politike podsjeća jako na Davida Simona i Baltimore iz njegove "Žice".
Logističke teškoće
Sve to vrijeme Vartika i njezin tim bore se s nevjerojatnim logističkim teškoćama, slabom radnom etikom i potfinanciranošću. Postaji koja je središnja u istrazi dvaput isključe struju zbog nepodmirena računa. Kad Vartika želi ključnog svjedoka maknuti s očiju medija, iz svojeg džepa plaća hotelski račun. Kad žele dobiti forenzički tim, inspektori moraju povlačiti privatne veze i sami osiguravati prijevoz. Službenici i temeljni policajci nisu orni za posao, uzrujava ih što nemaju slobodna popodneva, ni osmosatno radno vrijeme dok istraga traje. "Štreberica" Vartika ih goni poput goniča robova.
No iskreno, njezinim je podređenima teško zamjeriti manjkavi elan. Jer čim kamera uđe u privatne domove policije, otkrivaju se frapantne klasne razlike. Glavna junakinja i inspektori dio su gornje srednje klase, žive bogato, a Vartikina kći ide u privatnu školu. Obični policajci nerijetko žive u kućama sa zemljanim podom, a zaradu dopunjavaju u fušu sitnim mitom.
"Delhi Crime" je utoliko zanimljiv i kao politička studija slučaja. On pokazuje u što se pretvori zemlja koja šikanira "uhljebe", koja ne ulaže u javni sektor.
Strelovita istraga
U tim, krajnje otežavajućim okolnostima delhijska policija, začudo, ima rezultata. Tijekom prva dva dana istraga napreduje strelovito: policija identificira autobus, pa vozača, a kad ga privedu, doznaju identitet svih šest osumnjičenih. No osumnjičeni su se razbježali kojekuda diljem velike zemlje. Jedan je od njih utekao u rodni kraj svoje tazbine, zabačeni dio pokrajina Bihar. To je politički nestabilan kraj kojim drmaju naksaliti - indijske maoističko-komunističke milicije. U toj regiji policija živi u poluopsadnom stanju, drži se većih naselja i ne usuđuje se otići dublje u zabit koju kontroliraju gerilci. A upravo je u toj zabiti vjerojatno jedan od počinitelja.
Maoistički gerilci, plemenske omerte, obiteljski kodeksi časti: to su samo neki od nesvakidašnjih problema na koje nailaze agenti inspektorice Chaturvedi. Usporedba serije Richieja Mehte sa serijama Davida Simona nije slučajna. Mehta je - baš poput Simona - svojevrsni audiovizualni Balzac. Tijekom nepunih sedam sati "Delhi Crimea" gledatelj stječe dojam da je istražio indijsko društvo od vrha do dna. S kamerom je ušao i u favelu i u sudnicu, i u regionalni parlament i u kolodvorski zahod, i u ured ministra i u ruralnu zabit bez struje koju kontroliraju plemenski gerilci. Ušao je u kuće likova koji spavaju na zemljanom podu, ali i u domove likova koje poslužuju sluškinje i kuharice.
Pritom je serija puna malih, dojmljivih detalja. Rezbareni namještaj. Stari seljaci, koji policiji služe kao špicli. Patrijarhalne mame, kojih se počinitelji boje više od suda. Prekarni i ilegalni radnici. Faturetaši koji u tjednu voze autobus, a vikendom krišom razvoze putnike na crno. Poduzetnici, suci, političari. Studenti koji protestiraju, njihove vršnjakinje i vršnjaci poslani da ih tuku i rastjeruju suzavcem. Kipić Šive na šoferšajbi autobusa. Pomislio bi čovjek da je na toj istoj šoferšajbi mogla biti, ili - može biti - i krunica: slično je disfunkcionalno društvo, sličan javni sektor u raspadu, slična anarhija i bezakonje.
Pritom to bezakonje funkcionira po nekim svojim, usporednim, vrlo jasnim i vrlo zakonitim nećačko-rođačkim pravilima. "Delhi Crime" je, nažalost, zakasnio da bi ga uvrstili u godišnje rang-liste TV događaja godine 2020. No na samom kraju kalendarske godine pred nama je TV serija koja je po mnogočemu događaj te godine. Riječ je o vrhunskoj televizijskoj epopeji, sedmosatnoj sagi koja slavi mali, nevidljivi rad muškaraca i žena koji rade u javnoj službi, za javni novac. I koji za svoj rad rijetko dobiju hvalu, a puno češće pokudu, omalovažavanje i prezir.