Afroamerički redatelj i scenarist Cord Jefferson (42) u sklopu Sarajevo Film Festivala održao je predavanje tijekom kojeg je govorio o svom dosadašnjem karijernom putu koji je kulminirao kada je na 96. dodjeli Oscara njegov debitantski dugometražni igrani film "Američka fikcija" dobio nagradu za najbolji scenarij po predlošku.
Jefferson je pristojno popunjenom auditoriju u Bosanskom kulturnom centru rekao da je u filmsku industriju ušao iz novinarstva kojim se počeo baviti još u srednjoj školi. Dok je studirao na Sveučilištu Williama i Mary u saveznoj državi Virginiji u Sjedinjenim Američkim Državama, pokrenuo je književni časopis, a nakon studija se preselio u Los Angeles u Kaliforniji kako bi se probio kao pisac.
Novinarstvom se bavio otprilike devet godina. Prvi posao u filmu i televiziji dobio je 2014. godine. Radio je na televizijskim serijama "Master of None" (Netflix), "Dobro mjesto" (NBC), "Čuvari" (HBO) i "Postaja jedanaest" (HBO Max) prije nego što je 2023. snimio "Američku fikciju". Scenarij za šestu epizodu prve sezone serije "Čuvari" koju su napisali on i Damon Lindelof nagrađen je Emmyjem.
Jefferson je rekao da se iz novinarstva prebacio u film i TV zato što su se njegovi uzori Joan Didion ("Godina magičnog razmišljanja") i James Baldwin ("Idi i reci to na gori") pisali razne stvari, od novinskih članaka do romana. Bilo mu je uzbudljivo to što se kao pisac može okušati u raznim medijima.
Jefferson je rekao da smatra da novinari mogu biti dobri scenaristi jer umiju biti sažeti i jasni. Dodao je da su oni po prirodi znatiželjne renesansne osobe te da je on dok je radio kao novinar pisao o brojnim temama, od sporta preko glazbe do politike.
"Novinari imaju dobro uho za dijaloge jer stalno slušaju ljudski govor i dobro razumiju sve oblike ljudskog govora. Dolaze u kontakt s ljudima koji im lažu, koji im pokušavaju laskati. Imaju priliku vidjeti kako se različiti ljudi ponašaju. Novinari razumiju ljude i njihove odnose. Najvažnije, svjesni su relevantnosti pojedinih priča. Novinari se svaki put pitaju - zašto o ovoj temi pišem baš sada? Zašto je ona važna? Ta sam si pitanja postavio prije svakog projekta na kojem sam radio", rekao je Jefferson.
Jedan tip Afroamerikanaca
Nakon prilično uspješnih šest godina rada na televiziji, Jefferson je u prvoj polovici 2020. dobio priliku da bude glavni autor serije o propasti američkog novinskog portala Gawker, medijske kuće u kojoj je i sam neko vrijeme radio. Međutim, taj je projekt propao, a iste je godine svijet paralizirala pandemija koronavirusa SARS-CoV-2. Koncem te mučne i teške godine, točnije u prosincu, pročitao je kritiku jednog romana u kojem je spomenut jedan drugi roman - "Brisanje" (engl. Erasure) pisca Percivala Everetta.
Jefferson ju je kupio prije odlaska na odmor s prijateljima i pročitao u roku od pet dana. Rekao je da ga niti jedno umjetničko djelo dotad nije pogodilo kao ta knjiga. Naravno, svidjelo mu se kako Everett piše, međutim više od toga ga je dirnula priča koja je u mnogočemu zrcalila njegov vlastiti život. Problemi s kojima se susreo glavni lik romana nalikovali su problemima s kojima se on susreo kao scenarist u Hollywoodu. "Tri mjeseca prije nego što sam pročitao knjigu napisao sam scenarij koji po mišljenju nekog direktora nije bio dovoljno ‘crnački‘", rekao je Jefferson.
Knjiga ga je toliko inspirirala da je prvi put poželio režirati. Rekao je da je smatrao da likove iz "Brisanja" poznaje bolje od bilo koga te da mu je to znanje dalo snagu da počne razmišljati o režiranju. Dodao je da mu je znanje o likovima dalo toliko samopouzdanja da je znao da će se na snimanju snaći čak i ako ne zna dovoljno o kamerama, lećama i svjetlima. Uz to, Jefferson je rekao da je razumio zašto je glavni lik "Brisanja" bio ljutit i frustriran kada se suočio s osobama i institucijama koje su bile zainteresirane za samo jedan tip Afroamerikanaca - razmetljivo-gangstersko-repersko-uličarski tip.
"James Baldwin je svojevremeno rekao - ako ste Crnac u Americi i svjesni ste svog okruženja, stalno ćete biti ljutiti. Želio sam istražiti tu ljutnju i tu frustraciju. U liku Monka ima toliko mene i razumio sam ga na fundamentalnoj razini. Počeo sam čak i nalikovati (glumcu koji ga je igrao) Jeffreyju Wrightu i to me malo plaši", našalio se Jefferson.
Kad je pročitao knjigu i od Everetta pribavio pravo da je pokuša pretvoriti u film, Jefferson je knjigu dao svojoj asistentici i rekao da je prepriča, da napiše što se u kojoj sceni događa i što motivira likove da rade to što rade. Taj je sažetak brojao 375 stranica, a onda su ga ona i on dodatno saželi na 25 stranica. Jefferson je nakon toga počeo oblikovati priču koju želi ispričati. Rekao je da je htio da film bude lakši i humorističniji od knjige te da je morao izbaciti likove koje je držao suvišnima i brojne literarne digresije. Dodao je da je odlično surađivao s Everettom i da je on nije petljao u njegov posao. "Imao sam njegovu emotivnu i kreativnu podršku, ali nije intervenirao u moj rad", rekao je Jefferson.
Prije nego što se Jeffersonov debi zvao "Američka fikcija", zvao se "Jebemti" (engl. fuck). On je rekao da je to bio naslov scenarija koji je pokazivao producentskim kućama i financijerima te da je film pod tim naslovom čak i snimljen. Međutim, kada je došao trenutak da ga distribuira, naslov mu je postao "Američka fikcija".
Jefferson je rekao da je taj naslov odabrao jer zvuči kao "polica u knjižari" u kojoj se prodaju knjige, ali i zato što otvara raspravu o rasizmu u Americi. "Velika većina znanstvenika će vam reći da rasa ne postoji te da su tobožnje razlike među rasama zanemarive. Znači, rasa nije stvarna, međutim, društvo smo strukturirali tako da rasa je stvarnost. Rasa nije stvarna, ali rasizam jeste. Ljudi mijenjaju svoje ponašanje ovisno o boji kože drugih ljudi. ‘Američka fikcija‘ bavi se tom napetošću. Mi kao da vjerujemo u tu laž", rekao je Jefferson.
Golemi profiti
Potraga za distributerom "Američke fikcije" počela je obećavajuće. Jefferson i njegovi suradnici odradili su 14 sastanaka diljem Hollywooda, međutim na kraju su dobili tek dvije ponude, a jedna od njih je bila tri milijuna dolara manja od budžeta filma. Unatoč entuzijazmu i hvalospjevima s kojima je film obasut, dobio je samo jednu pravu ponudu. Jefferson je rekao da se u Hollywoodu zaista gleda samo novac, ali da je situacija postala toliko sumanuta da normalan profit više nije dovoljan. Profiti moraju biti golemi. "Mi smo na koncu zaradili dosta novca. Nismo zaradili stotine milijuna dolara, ali smo pokrili budžet. To me najviše frustriralo. Mnogo mi je ljudi reklo da im se sviđa film, da im se sviđa scenarij, da im je Jeffrey Wright super, ali da nisu uspjeli nagovoriti svoje šefove da podupru novu stvar", rekao je Jefferson.
Jefferson je dodao da mu se kod snimanja filmova najviše sviđa to što tijekom rada surađuje s drugima. S druge strane, pisanje je samotnjačka aktivnost. "Kad pišem, sjedim sam u sobi. Ne idem u kafiće, ne idem u ured. Sjedim u krevetu i pišem. Super stvar kod snimanja filmova je to što radiš s ljudima koje voliš, poštuješ i kojima se diviš. Misliš da su humoristični, da su pametni. Snimanje je najbolji grupni rad u svijetu", rekao je Jefferson.
Scenarist i redatelj rekao je i da jako cijeni braću Joela i Ethana Coena ("Fargo", "Veliki Lebowski", "Nema zemlje za starce") te da bi rado imao njihovu karijeru. Kod njih mu se najviše sviđa to što rade razne filmove o raznim temama koji su svejedno nesumnjivo njihovi. "Usredotočeni su na snimanje dobrih filmova, a ne šminkerskih i skupih filmova", rekao je Jefferson te dodao da oni rade s relativno malo novca te da im to daje nivo slobode. "Želim takvu slobodu", ustvrdio je Jefferson.
Sreća
Jefferson je na kraju predavanja rekao da mladi umjetnici prije ulaska u svijet umjetnosti moraju sebi reći što smatraju uspjehom te da se nakon toga moraju pripremiti na to da ga nikada neće ostvariti. "Ako vas izostanak uspjeha pokoleba, ne smijete se baviti umjetnošću. Uopće. Morate pronaći vrijednost u radu, a ne u nagradama i novcu. To je teško prihvatiti i lako će to reći netko tko je nedavno dobio Oscara. Razumijem to i razumijem da to može živcirati. Prije sam znao na internetu tražiti informacije o tome kada se netko probio. Pročitao bih da je netko ‘uspio’ s 45 i pomislio bih - imam vremena. Onda bih pročitao da je Paul Thomas Anderson ‘Kralja pornića‘ snimio s 26 i pomislio - možda sam loš", rekao je Jefferson.
"Taj je put ludost. Ali, Edgar Allan Poe je umro mlad i nitko nije znao tko je on. Nije ni Franz Kafka bio uspješan i isto je umro mlad. Vincent van Gogh je umro siromašan. Mnogo umjetnika koje volite nisu za svog života ostvarili nikakav uspjeh, ali su voljeli to što su radili. Morate pronaći vrijednost u radu. Ja bih pisao bez obzira na ‘Američku fikciju‘. Ja sam u pisanju pronašao sreću. To vam treba biti impuls. Imam 42 godine i upravo sam snimio svoj prvi film. Posuđivao sam novac od roditelja dok sam bio u 30-ima. Bio sam okružen prijateljima i poznanicima koji su kupovali kuće, aute i išli na putovanja. Tek sam nedavno kupio prvi dom. Dio mene je htio nešto zaraditi, htio sam imati novac kako bi mogao raditi stvari. Međutim, čak sam i u tim trenucima bio predan pisanju. Da, htio sam novac, ali nisam planirao naći ‘pravi‘ posao", našalio se Jefferson.
"Zapamtite, mi nismo sportaši. Karijera nam ne ovisi o zdravlju koljena. Štoviše, postat ćete bolji kad budete stariji. Život će vam biti bogatiji, postat ćete bolji tehničari. Kreativni život je rat iscrpljivanjem - pitanje je tko će prvi odustati. Ako nastavite raditi i nastavite biti bolji, rad će vam se više sviđati jer ćete vidjeti da ste postali bolji. Ne znam hoćete li uspjeti, ali ako nastavite raditi, taj vam uspjeh neće biti bitan jer ste živjeli vrijedan i bogat kreativan život", zaključio je Jefferson.