Kao što je jedna starija gospođa nakon orgazmičkih uzdaha i uzvika Sally Albright u njujorškom restoranu Katz‘s Deli poželjela pojesti isto što i kuštrava i brbljava Sally, tako nemali broj glumica (a i glumaca) nesumnjivo čezne za raznolikom i unosnom karijerom “ljubimice Amerike” Meg Ryan. Ova je plavooka i živahna blondina iz grada Fairfielda u saveznoj državi Connecticut u Sjedinjenim Američkim Država počela glumiti 1981. godine te do danas ostvarila preko 50 uloga, uključjući nekoliko ikoničkih poput onih u filmovima “Kad je Harry sreo Sally” (1989.), “Romansa u Seattleu” (1993.) i “Imaš poruku” (1998.).
Sukladno tome, predavanje koje je Ryan u utorak u sklopu Sarajevo Film Festival održala u Bosanskom kulturnom centru (BKC) počelo je upravo spomenutom legendarnom scenom iz filma “Kad je Harry sreo Sally” redatelja Roba Reinera. Bosanskohercegovački redatelj i dugogodišnji Ryanin prijatelj Danis Tanović, voditelj master classa sa holivudskom glumicom, rekao je okupljenima u BKC-u da nije pronašao riječi kako bi je opisao te da je zato to odlučio napraviti s pomoću tzv. “ja ću isto što i ona” scene. “Ludo je što sam poznata zbog toga”, rekla je Ryan nedugo nakon što se u pratnji aplauza auditorija popela na pozornicu BKC-a. “Ženu koja je rekla ‘ja ću isto što i ona’ glumila je majka redatelja Roba Reinera Estelle Reiner. Dok smo snimali tu scenu, on mi je pokazivao kako da stenjem i glasam se. On je te zvukove proizvode ispred svoje mame. Tu smo scenu snimali cijeli dan”, dodala je Ryan.
Ryan se glumom počela baviti dok je studirala novinarstvo na Sveučilištu New York u istoimenom američkom gradu. Rekla je da nije imala novca za školarinu te da je zato išla na audicije za reklame. Na studiju je jednom prilikom morala napisati članak o audicijama i to ju je, kako je rekla, toliko opustilo da je dobila ulogu u sapunici “As The World Turns”. Taj joj je angažman potrajao nekoliko godina i postala ubrzo je zatim postala profesionalna glumica. Amerikanka je rekla da nije školovana glumica te da je tehničku stranu posla - učenje dijaloga, stajanje na pravom mjestu tijekom snimanja, itd. - učila na snimanjima. “Uvidjela sam u međuvremenu da je bivanje početnikom u glumi dobra stvar te da su naivnost i nevinost važne stvari za svakog umjetnika”, rekla je Ryan te dodala da je njezina glumačka karijera pomalo čudi jer je kao dijete imala velikih problema s tremom.
Amerikanka je rekla da je glumac neka vrsta solista u orkestru te da je njegov posao da se dobro poznaje i zna “svirati svoj instrument”. Šire slike o snimanju filmova postala je svjesna tek kasnije. Dodala je da joj je režiranje pokazalo koliko su glumci različiti te da svatko traži drukčije upute. Ryan smatra da snimanja trebaju biti zabavna, a glumci otvoreni. Tanović se složio s njom i oboje su zatim konstatirali da je snimanje filmova privilegirana karijera te da oni koji na posao dolaze mrzovoljni i nervozni nešto rade krivo. “Filmove je i ovako i onako teško snimati, a kad vidim neraspoložene ljude, o moj Bože…”, dodao je Tanović.
Ryan je rekla da je odnos glumca i redatelja jako važan te da glumci svoj odnos prema autoritetima projiciraju na redatelje s kojima surađuju. Glumica se prisjetila uputa koje joj je na snimanju filma “Top Gun”, njezinog prvog dugometražnog igranog filma, dao pokojni britanski redatelj Tony Scott. “Imala sam dvije scene u filmu i Tony mi je rekao: (imitirajući ga) hej, Meg, u ovoj si sceni sretna. A kad sam snimala drugu scenu, rekao mi je: (imitirajući ga) u redu, Meg, u ovoj si sceni tužna. I moram ti reći, to je bilo super! Bilo je jednostavno. Nije bilo pretjeranog razmišljanja”, rekla je Ryan.
Glumica je rekla da upala u probleme jer je jednom prilikom rekla da je odbila ulogu Clarice Starling u horor trileru “Kad jaganjci utihni” (1991.) redatelja Jonathana Demmea. “Izvrstan je to film, prava je osoba odigrala tu ulogu. Jodie Foster je čudesna”, rekla je Ryan. Dodala je da uloge bira tako da se pita može li uspješno odraditi gažu te je li uloga dovoljno drukčija od zadnje koju je igrala. “Snimila sam 40-ak filmova, a samo osam komedija”, rekla glumica te dodala da filmovi nekad na neki način odaberu glumce koji će u njima glumiti. Ryan rekla da prilikom biranja uloga ne razmišlja o uspjehu filma. Scenarij joj je važniji, a privlače je oni koji je tjeraju da otkrije što će se zbiti s likovima. Priznala je da je zbog takvog načina razmišljanja napravila i ponešto grešaka. Bitno joj je, naravno, i tko je redatelj filma. Ako zna tko će režirati, scenarij filma nastoji pročitati “očima redatelja”.
Ryan je rekla da je tijekom karijere radila s mnogo redatelja te da su svi bili prilično različiti suradnici. S Johnom Patrickom Shanleyjem surađivala je na filmu “Joe protiv vulkana” (1990.). “U tom sam filmu igrala tri različita lika. Kako mi se često dogodi da previše razmišljam o stvarima, on mi je u jednom trenutku rekao, ‘Meg, ne moraš to napraviti na ispravan način, tu nema ispravnog načina, prestani’. To je odličan savjet. Morala sam prestati razmišljati o tome kako bi nešto napraviti netko drugi i o pravom načinu bavljenja umjetnošću”, rekla je glumica. “Bilo mi je jako zabavno s Norom Ephron. On je bila scenaristica filmova ‘Romansa u Seattleu’ i ‘Imaš poruku’. Snimanja tih filmova nalikovala su večernjim druženjima u njezinom domu. Natjecali smo se u kuhanju, svi su bili jako zanimljivi. Bila su to druženja koja nikada niste htjeli napustiti”, dodala je Ryan.
“Na filmu ‘Francuski poljubac’ surađivala sam s Lawrenceom Kasdanom. Na tom smo filmu dosta improvizirali i priličan je broj tih improvizacija završio u filmu. Međutim, improvizirali smo nakon što nam je prvo rekao o čemu film govori, a tek nakon toga što se u njemu događa. Kad nam je objasnio što želi reći, Kevin Kline i ja mogli smo mu pomoći to i realizirati”, rekla je glumica. “Jane Campion, s kojom sa snimila film ‘In the Cut’, takva je buntovnica. On bi rekla: (imitirajući je) ovo je kao restoran u kojem se poslužuje jedno jelo, ako ti se ne sviđa jelo nemoj dolaziti. Ona je film radila zbog sebe, kako bi ga snimila”, dodala je Ryan.
Glumica je rekla da je režirati počela jer je fotografkinja te zato što voli slike koje pričaju priče. “Pomislila sam, ima li bolje posla od snimanja filma? Tako samo ušla u režiju. Kad sam zamišljala filmove u svojoj glavi, bilo je onih koji nisu ispalo onako kako sam zamišljala. Kada ste redateljica, onda je zamišljanje oko 75 posto posla. Mislila sam da svojim mislima mogu inspirirati grupu ljudi”, dodala je Ryan. “Uz to, često renoviram kuće. Sviđa mi se suradnja svih tih različitih majstora. Režija i građevina su povezani”, ustvrdila je glumica.
Glumica je kasnije rekla da inspiriraju druga umjetnička djela te da trenutno čita knjigu “Kreativni čin” legendarnog američkog glazbenog producenta Ricka Rubina. “On fantastično opisuje kreativni život. Možete tu knjigu otvoriti na bilo kojoj stranici i pročitat ćete nešto zanimljivo. Mislim da smo svi kreativci i on govori o tome”, pojasnila je Ryan te dodala da je nedavno pogledala Netflixovu seriju “Ripley” te da ju je oduševio njezin glavni glumac, Irac Andrew Scott. Rekla je i da je nedavno s kćeri Daisy True Ryan bila na koncertu američke glazbenice Taylor Swift. “Ona je sretna izvođačica. Ona uspije koncert posvetiti svima u publici. Bilo je divno vidjeti kako moja kći pleše na svaku pjesmu i zna svaki stih svake pjesme”, dodala je Ryan.
Ryan je rekla da nije tipična holivudska 62-godišnjakinja. Smatra da joj ništa nije uskraćeno te da živi sretan život. “Nema sumnje da nema mnogo uloga za starije glumce. Međutim redatelji i producenti nisu ograničeni dobi. U jednom trenutku želite reći ono što mislite”, dodala je glumica. “U filmu ‘What Happens Later’ koji sam režirala htjela sam progovoriti o pomirenju, sakramentu pomirenja. Dvoje se glavnih likova pomire zahvaljujući intervenciji benevolentne sile. To sam htjela reći i htjela sam da me se čuje dok to govorim. Sretna sam što sam dobila priliku to reći filmom. Istina, nema prilika za starije glumice, a ni ‘What Happens Later’ nije bila prilika koja mi je ponuđena. Morala sam se za nju izboriti”, ustvrdila je Ryan.