U povijesti kulture obično se navodi kako je prvi fikcionalni detektiv bio lik pod imenom C. August Dupin , glavni junak triju priča Edgara Allana Poea objavljenih 1843./4. Iako neki autori tragove krimića nalaze ranije - pa i u staroj Kini - upravo su Poeove priče u Francuskoj i Britaniji proizvele žanr detektivskih priča i romana koji će do prve polovice 20. stoljeća postati najčešći i najslavniji žanr popularne književnosti.
Muka za film
Romani Conana Doylea, Agathe Christie, Dorothy Sayers i drugih, priče u kojima znatiželjni istražitelji prčkaju po pepelu i otkrivaju zločine po stanju poplate cipela, bili su nemjerljivo popularni u književnosti, no film se s njima uvijek mučio. Previše cerebralni, introspektivni, osovljeni o dva događaja od kojih se jedan ne smije vidjeti (zločin), a drugi se događa u nečijoj glavi (otkriće počinitelja), detektivski su romani bili teško savladiv orah za umjetnost fizički predočivog kakva je film.
Žive na televiziji
Zato su veliki režiseri mahom izbjegavali detektivske romane, pa i oni koji su inače snimali trilere. Takav je slučaj bio s Alfredom Hitchcockom koji se u glasovitom intervjuu s Francoisom Truffautom jadao kako se cijeli život brani od prijedloga da snimi detektivske krimiće, koji po njemu nisu filmični. Junaci detektivskog romana zato su svoje prirodno stanište našli na televiziji.
Miss Marple i Poirot danas su ponajprije znani kao TV heroji, a američka TV stvorila je u sedamdesetima klasične inspektore poput Kojaka i Columba. I većina europskih literarnih detektiva svoje je obitavalište našla na TV: to vrijedi za Camillerijevog Montalbana, Martina Becka Šveđana Sjöwalla i Wahlööa, ali i Barnabyja iz “Midsomera”.
Film je više sreće s istražiteljima imao od tridesetih godina kad se umjesto engleskog detektiva koji sjedi na kauču pojavljuje druga vrsta heroja, svojstvena Hollywoodu od četrdesetih nadalje: to su privatni detektivi, ogrubjeli, skeptični, ljudi koji osim vijugama svoje slučajeve rješavaju i nasiljem, prijeti im opasnost, a izvan su sistema jer u sistem ne vjeruju. Takvi detektivi - filmičniji, urbaniji, uronjeni u društvo - postali su filmsko opće mjesto.
Nadahnuti noirom
Čak i danas, najbolji američki krimići nastaju upravo po djelima pisaca koji su nadahnuti “noirom”, poput Jamesa Ellroya ili Dennisa Lehanea. Detektivi i “noir” zajedno idu kao ruka i rukavica, pa zato naši izbor Top 10 istražitelja i počinjemo upravo s prvim film noirom - “Maleteškim sokolom” - i najutjecajnijom glumačkom ikonom 20. stoljeća - Bogartom.